Priča sa Zlarina: Kako se uči u školi koju pohađa samo jedna učenica?

Čak su i sami mještani govorili da bi se trebalo dogoditi čudo jer prosperiteta za mlade obitelji na otoku nema. No, čuda se događaju, a to čudo zove se Ema Jeličić koja je ove godine krenula u prvi razred. Bila bi to samo jedna u nizu priča o početku školske godine da mala Ema i njezina učiteljica Marijana Burić nisu jedine u razredu, i ističu, nije im uopće loše.

Bez obzira što uvjeti rada nisu uobičajeni, svoje obveze i jedna i druga na vrijeme ispunjavaju. Njihov školski dan započinje nešto kasnije zbog prometa, ali ne zbog gužve na otočkoj cesti, već zbog rjeđeg prometovanja trajektnih linija. Naime, učiteljici Marijani radno vrijeme diktira brod koji dolazi u 9 i 30 sati.

“Svaki dan isplaniram što ću raditi s Emom. Prvo odradimo hrvatski jezik, matematiku i prirodu i društvo, a potom za nagradu idemo na nešto ležernije predmete kako ih ja volim nazivati” ističe učiteljica Marijana te dodaje kako se zapravo radi o odgojnim predmetima koji su motivacija na kraju nastavnog dana i nisu ništa manje važni od ostalih predmeta.

Gradivo ne ide dalje dok ga dijete ne usvoji, odnosno ukoliko ga usvoji može ići brže, objašnjava učiteljica. Ove godine, prvi put u profesionalnoj karijeri susrela se s radom "jedan na jedan" te ističe da joj to predstavlja veliki izazov, ali i odgovornost jer ovakvi uvjeti rada ipak imaju svoje nedostatke.

“ Realno govoreći, Ema nema mogućnost učiti kako riješiti konflikt s razrednim prijateljima jer ih niti nema, ne treba se izboriti da dođe do riječi kad treba nešto pitati”, ističe učiteljica te dodaje da isto tako ne razvija strpljenje dok čeka da na nju dođe red te se ne može igrati društvenih igara.

Foto: Privatni album

Škola također nije u potpunosti opremljena, kao primjerice ona na Prviću, pa nerijetko se moraju izmišljati i didaktička sredstva, a i tjelesni je nešto drugačiji u kojem aktivno, jednako kao i Ema sudjeluje i učiteljica koja se od svoje učenice ne odvaja čak ni pod velikim odmorom.

“Emi ne mogu ničim nadomjestiti radne kolege”, ističe, ali napominje da se socijalni deficit može umanjiti na način da se učenicu odvodi u matičnu školu u jedan uobičajen razred što je više moguće.

No međutim, s pedagoške strane gledano, Ema u ovoj priči ima više prednosti jer je učiteljica samo njoj posvećena. Ne gubi vrijeme na dječja gurkanja i učiteljičinu odgojnu raspravu, ne dosađuje se ako je gotova s bilo kojom radnjom koja je usvojila te učiteljica izvlači njezin maksimum što je puno teže postići u velikom razredu.