Unatoč svom oprezu i zaštiti od strane roditelja i institucija, veliki broj djece biva žrtvama seksualnih predatora.
U velikom broju slučajeva zlostavljač je osoba koju dijete poznaje, kojoj vjeruje i s kojom dolazi u redoviti kontakt. Određeni broj djece je napadnut od strane njima nepoznatih odraslih koji ih na razne načine vrebaju, primjerice, na igralištu, preko interneta, društvenih mreža i slično.
Živimo u vremenima kad je vrlo teško kontrolirati ponašanje djece na internetu, teško se pouzdati u odrasle osobe kojima je dijete okruženo s obzirom na to da smo si postali toliko otuđeni, roditelji nisu sigurni kako bi trebali odgajati svoju djecu jer su moralna, etička i sva druga načela i vrijednosti duboko poremećene u našem društvu i sve to stvara jednu zbrku i strah za sigurnost djece.
U svakom roditelju, bilo da ima djevojčicu ili dječaka, postoji strah da će njegovo dijete postati žrtva zlostavljača, a najgora noćna mora svakako je seksualno zlostavljanje.
Kao i kod bilo kojeg drugog pitanja, vrlo je važno razgovarati o tome s djetetom, od najranije dobi i jezikom prilagođenim dobi djeteta te ga naučiti četiri važne vještine ili lekcije, a s ciljem da se nauči prepoznati i obraniti od seksualnog zlostavljanja.
1. Slušaj samog sebe i svoj osjećaj Teško je malenoj djeci objasniti što je to intuicija ili unutarnji glas jer im percepcija i samosvijest nisu još u potpunosti razvijeni. Ipak, svako dijete zna prepoznati kada se osjeća loše i na tome treba bazirati razgovor. Ono što dijete trebate naučiti je: "Uvijek kada osjetiš da nešto nije u redu, u pravu si. Ponekad svjesno nećeš znati razliku između dobrog i lošeg, ali ako osjećaš da nešto nije dobro, ako se ne osjećaš dobro radi nekog ili nečeg, onda se sigurno događa nešto loše. Moraš slušati sebe i odmah potražiti pomoć mame ili tate ili neke druge odrasle osobe koja ti je u tom trenutku najbliže".
Ukoliko se dijete nađe u situaciji koja je za njega opasna, a kako bi reagiralo u skladu s vlastitim predosjećajem, dijete treba imati i samopouzdanja. Vježbajte donošenje odluka i jačanje samopouzdanja u svakodnevnim situacijama. Primjerice, dozvolite djetetu da procijeni da li je nečije ponašanje ili postupak bio dobar ili loš i potaknite ga da donese rješenje ili odluku. Pitajte ga što bi on učinio u sličnoj situaciji. Na primjer, kada vidite da se netko loše ponaša prema životinji, pitajte dijete da li je to dobro ili loše. Pitajte ga što bi ono učinilo da je mačka ili pas na koju se viče ili koju se udara? Prema djetetovim odgovorima moći ćete procijeniti njegovu razinu samopouzdanja i način na koji percipira svijet.
2. Postoje mjesta po kojima se ne diramo Od najranije dobi dijete treba učiti koji su dodiri od strane odraslih u redu, a koji se nikako ne smiju dozvoliti. Vrlo rano naučite dijete imenovati pojedine dijelove tijela kako bi se lakše izrazilo. Naučite dijete koje zone na tijelu su privatne i nisu za diranje od strane odraslih. Pokušajte to objasniti na sljedeći način demonstrirajući djetetu na lutkici pa potom na samom djetetu: "U redu je da nas odrasli pomiluje po kosici, po leđima, po ručici, po licu ili da nas netko nakratko zagrli. Nije u redu da nas odrasla osoba dira po spolnim organima, trbuhu, prsima, stražnjici, nije u redu da nas netko dira na golo tijelo, da nas tjera da se svučemo ili da mu pokažemo neki privatni dio tijela". Važno je pritom naučiti dijete da to vrijedi i obrnuto. Ukoliko neka odrasla osoba zamoli ili pokuša natjerati dijete da dira njega, dijete mora znati da se nikoga ne dira po tzv. "privatnim dijelovima" niti gleda u njih ako nam ih netko želi pokazati.
Dijete mora točno znati koje su to odrasle osobe koje smiju od njega zatražiti da se skine, koje ga osobe smiju kupati i tijekom kupanja ili tuširanja dirati golo, odijevati i slično. Ako su to mama, tata, baka, djed, doktorica/medicinska sestra i odgojiteljica, onda to tako treba i reći djetetu. Svi ostali odrasli ne smiju tražiti od djeteta nikakav neprimjereni dodir, niti da se dijete skine bez prisutnosti mame ili tate.
3. Mami i tati možeš sve, ali baš sve reći i oni će te uvijek zaštititi Problem kod seksualnog zlostavljanja male djece je taj što se zlostavljač obično toliko približi djetetu da zadobije njegovo povjerenje i vrlo suptilno nad njim uspostavlja strahovladu i obrazac po kojem ucjenom i plašenjem osigurava djetetovu šutnju. Stoga je vrlo važno naučiti dijete od najranije dobi da se oko bilo kojeg straha, neugode, situacije ili problema uvijek obrati roditeljima. Čak i ako smatra da je ono nešto skrivilo (naime, zlostavljač često dijete uvuče u začarani krug osjećaja krivnje zbog kojeg djeca misle da su ona nešto loše napravila te se ne usude reći roditeljima što se događa).
Kad je dijete maleno, možete ga svaku večer prije spavanja pitati što se događalo toga dana, odnosno potpitanjima ga poticati da vam otkrije koga je sve susrelo, s kim je dolazilo u interakciju i ono najvažnije - kako se osjećalo. Ukoliko dijete izjavi nešto što vam zvuči čudno, nejasno, ako je uplašeno, tugaljivo, zatvara se u sebe, promijeni naglo ponašanje, ima problema sa spavanjem, odnosno, ako uočite bilo koju promjenu u komunikaciji, emocijama ili ponašanju svog mališana, svakako pokušajte saznati uzroke i ne odmahujte rukom s izgovorom "a valjda je to neka faza".
Kako će dijete rasti, bit će sve teže dobiti iz njega informacije kako je provelo dan i što ga muči, ali tada više pažnje posvetite drugim znakovima - neverbalnoj komunikaciji, držanju tijela, proučite njegove kreativne radove, posebno crteže, promatrajte ga.
4. Bori se ili bježi U ljudskom instinktu je da se u opasnim situacijama ponašamo na dva načina: da se borimo ili da bježimo. Kada dijete osjeti da je u nekoj vrsti opasnosti, borba će značiti glasno vikanje "upomoć", pa i pružanje fizičkog otpora koliko je to moguće. Drugi scenarij je bijeg što dalje od opasne situacije. Ovaj savjet mogao bi pomoći u situacijama kad dijete naprasno dograbi neka nepoznata osoba.
Isto tako, naučite dijete da ako se nađe u nekoj situaciji koja je neugodna, loša, opasna s nekim odraslim koga poznaje, u redu je da kaže jasno i glasno "Ne, nemoj, pusti me, vikat ću, tužit ću te, ne radi to, smeta me to, to nije u redu, odlazi, hoću mami" ili bilo koju rečenicu koja će značiti pružanje otpora na neko nepoželjno ponašanje od strane odrasle osobe. Ako se nađe u situaciji da ga netko dira na neprimjereni način, dijete treba naučiti da izrazi svoje negodovanje i da se odmah obrati prvoj odrasloj osobi. I na kraju, ne svodite sve na jedan veliki razgovor o seksualnom zlostavljanju, već konstantno s djetetom razgovarajte o tome jezikom koji će mu biti razumljiv za njegovu dob. Počnite dok su još maleni, s lutkicama ili akcijskim junacima, a komunikaciju nastavljajte sve do adolescentske dobi kada pitanje seksulanog pristanka, zlostavljanja i seksualnih odnosa s vršnjacima postaje ponovno aktualno.