Poremećaj se pojavljuje nakon 20. tjedna trudnoće te može ozbiljno ugroziti i majku i bebu. Buduća mama preeklampsiju će prepoznati po tome što će imati visoki krvni tlak i proteine u urinu te će naglo i drastično oticati. Neke žene naglo se udebljaju, dobiju jake glavobolje, osjećaju slabost i imaju problema s vidom. No može se dogoditi da žena nema nekih jako izraženih ili očitih simptoma te preeklampsija nije pod nadzorom i ostaje medicinski netretirana. Tada se često događa proces u kojem preeklampsija prelazi u eklampsiju i izaziva napadaje kod majke, nesvjesticu, komu, pa čak i smrt. Ovisno o visini krvnog tlaka, može doći i do srčanog udara. Ukoliko dođe do napadaja, radi se porod po hitnom postupku (najčešće carski rez) i spašavaju se životi i mame i bebe.

Obično se radi o prijevremeno rođenim bebicama koje će neko vrijeme provesti u inkubatoru. Nakon poroda majke piju tablete za snižavanje krvnog tlaka i on se nakon nekoliko mjeseci vraća u svoju normalu.

Na ovo pitanje medicina još uvijek nema odgovor. Najčešće se preeklampsija javlja kod zdravih žena koje uopće nisu u rizičnoj skupini. Žene koje su u rizičnoj skupini su one s prekomjernom tjelesnom težinom, one koje su imale preeklampsiju u prethodnim trudnoćama ili dolaze iz obitelji u kojima je ovaj poremećaj zabilježen, trudnice starije od 40 godina, žene koje inače imaju problema s krvnim tlakom, trudnice s blizanačkim trudnoćama, žene koje boluju od dijabetesa, lupusa, bolesti bubrega ili poremećaja zgrušnjavanja krvi. U ovim skupinama rizik od pojave preeklampsije varira od 5 do 70%.

Ono što su istraživanja pokazala do sad je da ne postoji učinkovita preventivna strategija koja bi umanjila rizik od pojave preeklampsije u općoj populaciji. Ono što trudnice mogu je paziti na spomenute simptome u prvim mjesecima trudnoće i voditi dobru prenatalnu brigu. Cilj je na vrijeme i što ranije uočiti simptome preeklampsije, jer tada se poremećaj može i efektivnije pratiti i kontrolirati. To je najviše što se i može napraviti - educirati majku o rizicima, pratiti njezino stanje i biti na oprezu.

Preeklampsija je jedan od onih poremećaja koji se ne smiju shvatiti olako. Žene u najrazvijenijim zemljama još uvijek umiru zbog preeklampsije. No uz rano otkrivanje, strogo poštivanje smjernica zadanih od liječnika, redovitih kontrola i praćenja stanja buduće mame, u najvećem broju slučajeva trudnoća završava dobro i sretno.

Za žene koje su imale preeklamspiju u prvoj trudnoći nema nikakvih prepreka ponovno ostati u drugom stanju, iako većina liječnika savjetuje pauzu od 3 do 4 godine prije sljedeće trudnoće. Preeklampsija ne utječe na naredne trudnoće i može se pojaviti ponovno, a može se uopće ne pojaviti.

Ako primijetite da vas muči visoki tlak obratite se liječniku i tražite dodatne pretrage. Ukoliko se uspostavi da imate preeklampsiju, tražite češće preglede, više ultrazvučnih pregleda, mjerite si redovito tlak, pazite na prehranu i slušajte sve savjete te ih se nužno pridržavajte.