Ova je predstava posebna po mnogočemu, ali ono čime se zaista može pohvaliti jest integracija slijepe glumice u profesionalno kazalište što Malu scenu čini prvim kazalištem u Hrvatskoj, a vjerojatno i u svijetu koje je učinilo takav iskorak i premostilo dotrajale barijere profesionalnog teatra.
Čudovište Bekkanko drugačije je od ostalih čudovišta. Iako bi trebao plašiti ljude on je urnebesno smiješan, a uz to je i šeprtljav pa mu posao zastrašivača nikako ne ide. Odbačen od bogova te ismijan od ljudi, Bekkanko ostaje sam. U svojoj nesreći upoznaje Yuki, slijepu djevojku koju djeca iz okolnih sela zadirkuju te ismijavaju njezin invaliditet. Slična životna priča i otuđenost od vlastitog svijeta spaja dva različita bića i nadilazi društveno nametnute okvire ponašanja.
Predstava progovara o univerzalnim predrasudama nastalima na neutemeljenim informacijama. Naime čudovišta su u prošlosti obavljala sasvim drugačiji posao od onog koji im se danas pripisuje, a ljudi su ti koji su im nametnuli epitet najstrašnijih na svijetu. Također, na djeci razumljiv način govori se i o invaliditetu kao društvenom problemu, ali i kao nedostatku koji nikako ne mora ograničavati život ukoliko je osoba, kao Yuki, odvažna, spretna i snalažljiva u svojoj nesreći. Jedini pravi kamen spoticanja u cijeloj priči jest osuda društva. Ljudi su ti koji se neprestano ograđuju od svega što se ne uklapa u njihovu svakodnevicu pa je upravo njima potreban odmak od vlastitih predrasuda i dublji pogled na svijet oko sebe.
Namijenjena djeci iznad pet godina predstava će vrlo jednostavno prikazati kako izgleda jedan dan u životu slijepe osobe te s kakvim se problemima ona susreće. Ukazat će i na nepravdu koju drugačijima od sebe možemo nanijeti ukoliko ismijavamo njihove nedostatke i stavljamo ih u nelagodne situacije samo radi zabave ili znatiželje.
Lik Bekkanka odagnat će i tradicionalan strah od čudovišta jer svojim karakterom kao i vanjštinom ostavlja dojam dobroćudnog bića koji je bojažljiviji i od same djece.
Japanska priča u suvremenom kazalištu naći će svoje mjesto na sceni zahvaljujući odličnoj kostimografiji, zanimljivim koreografskim rješenjima, orijentalnoj glazbi i samoj priči koja tematski obrađuje pojam predrasude na više razina.
Predstavu preporučam jer potiče na razmišljanje kako velike tako i male. Postavlja niz pitanja pa je samim time i vrlo interaktivna. Djeca se cijelo vrijeme potiču na uključenost pa im neće dosaditi ni dijelovi koje možda neće sasvim jasno shvatiti.
Svakako prije početka razgovarajte s djetetom i objasnite mu da je glumica Dajana Biondić i u stvarnom životu slijepa. Ukažite na činjenicu da unatoč nedostatku koji ima, ona uspješno radi ono što najviše voli te da mu može biti primjer kako odustajanje u životu nikada ne smije biti opcija. Upravo je to i središnja misao ove priče.
Ocjena: 5/5
Dob: 5+
Glumci: Dajana Biondić, Petar Cvirn, Ivan Vukelić
Redateljica: Ana Prolić
Producentica: Vedrana Reberšak