.
Rezultati istraživanja upućuju na činjenicu da priče poput "Dječak koji je vikao Vuk!" i "Pinocchio" možda neće biti toliko učinkovite u poticanju iskrenog i poštenog ponašanja kod djece.
Priče za djecu već su duže vrijeme predmet istraživanja stručnjaka, pogotovo zbog sposobnosti da djeci usade moralne i kulturne vrijednosti. Tek pokoje istraživanje nastoji istražiti učinkovitost takvih priča.
Roditelji male djece žele znati koliko su priče ustvari učinkovite u promicanju iskrenosti te utječu li na djecu kratkotrajno ili dugotrajno. Ne smije se uzeti zdravo za gotovo da će klasične moralne priče kod djece automatski potaknuti ponašanje puno moralnih vrlina.
Stručnjaci u Kanadi su proveli eksperiment s 268 djece u dobi od 3 do 7 godina kako bi saznali koje su priče najučinkovitije u motiviranju djece da budu iskrena. Svako dijete je igralo igru koja je uključivala prepoznavanje igračke, na temelju zvuka koji ta igračka proizvodi. U sredini igre, ispitivač je napustio prostoriju, kako bi donio knjigu, rekavši djetetu da ne viri u igračku koja je bila ostavljena na stolu. Većina djece nije mogla odoljeti iskušenju.
Kad se ispitivač vratio, pročitao je djetetu priču, ili "Kornjača i zec", "Dječak koji je vikao Vuk!", "Pinocchio" ili "George Washington i drvo trešnje". Nakon toga, ispitivač je pitao dijete da mu kaže istinu o tome je li provirio ili ne u igračku.
Suprotno očekivanju istraživača koji povezuju laž s negativnim posljedicama kao što su javno poniženje ili smrt, priče "Pinocchio" i "Dječak koje je vikao Vuk!" nisu bile toliko učinkovite u poticanju iskrenog ponašanja kod djece kao basna koja se ne veže direktno na iskrenost, u ovom slučaju "Kornjača i zec".
Samo je priča u kojoj je mladi George Washington pohvaljen od oca za iskreno priznanje da je posjekao omiljeno drvo trešnje potaknula djecu da priznaju da su provirila u igračku. Broj djece koja su čula priču, u kojoj je budući prvi predsjednik pohvaljen od oca za priznanje svojih grijeha, bio je tri puta veći u govorenju istine od vršnjaka koji su čuli druge priče.
Dodatno je utvrđeno da je pozitivan fokus na priču o George Washingtonu bio odgovoran za iskrenost kod djece. Mijenjanjem kraja te iste priče u negativnom smjeru, broj djece s iskrenim priznanjem se mijenjao, tj. smanjio. Upravo je prednost ove priče u tome jer pokazuje pozitivne posljedice kod ljudi te prikazuje iskrenost kao poželjno ponašanje.
Istraživanje je pokazalo da je ključ u promicanju moralnog ponašanja, kao što je iskrenost, u isticanju pozitivnih rezultata nego negativnih posljedica kod laži. Takav model promicanja iskrenosti kod djece se može primjeniti i kod drugih moralnih vrijednosti.
Daljnja i detaljna istraživanja trebali bi utvrditi utječu li priče prepune primjera moralnog i iskrenog ponašanja dugoročno na djetetovo ponašanje.