Ponekad je jedan od najtežih roditeljskih zadataka smiriti uzrujano, ljuto ili tužno dijete Naravno, niti jedan roditelj ne voli vidjeti svoje dijete u jednom od navedenih stanja i često će iskušati razne metode koje bi mogle umiriti mališana tijekom jednog od ovih napadaja. I dok je s djecom školske dobi često dovoljno započeti razgovor o problemu, s onim nešto manjima uglavnom je to teži zadatak.
Mala djeca još uvijek ne mogu verbalno izraziti niti kontrolirati emocije koje osjećaju. Tako da osjećaji ljutnje i uznemirenosti često mogu završiti bacanjem po podu, naglim pokretima ili pak vrištanjem. Kod ovakvih frustracija, nažalost, ništa nije moguće postići istog trena, a vikanje ili prijetnje usmjerene prema mališanu mogle bi dodatno pogoršati situaciju. No, nije sve tako crno – uz nekoliko metoda mališana je moguće smiriti u prilično kratkom roku.
Bez racionalizacije tijekom napadaja
Za početak, tijekom svakog djetetovog napadaja bijesa, plača, ili agresije bilo koje vrste, potrebno je razmisliti iz njegove perspektive prije nego poduzmete konkretne radnje. Možda se čini kao beznačajan i nepotreban korak, no kada se postavite na mališanovo mjesto, lakše će vam biti odabrati pristup po kojem ćete dalje djelovati.
Odmah nakon toga, psiholozi ističu još jedno važno pravilo, a ono glasi – bez racionalizacije. Kada se postavite na mjesto vašeg djeteta, nema potrebe da njegov ispad pokušate sami sebi racionalno objasniti. Ovakvo razmišljanje često ne vodi apsolutno ničemu, budući da u tome jednostavno nećete uspjeti. Mala djeca svoje osjećaje pokazuju na jedini način koji znaju, koliko god roditeljima bio neshvatljiv.
Kao roditelj, sve što možete učiniti jest s vremenom naučiti mališana kako o osjećajima može razgovarati i drugačije reagirati, no sada ste tu samo da se u svom ispadu mališan osjeća zaštićeno i što prije smiri. U ovim trenucima zagrljaj će biti dovoljan, no potrebno je i dobro procijeniti kada je on poželjan.
Prostor i samokontrola
Iako se čini nepotrebno tako malom djetetu "dati prostora", ponekad je ovo neizbježna taktika. Iako roditeljski instinkt u tim trenucima nalaže da se mališana zagrli, primi u naručje i proba utješiti, ovo ne "pali" kod svakog djeteta. Ponekad im je jednostavno potrebno dati njihov trenutak, umjesto da se odmah krene na smirivanje. Tek nakon nekoliko minuta probajte mališanu ponuditi zagrljaj. Zapamtite kako je dijete cijelo vrijeme svjesno vaše prisutnosti u prostoriji, te bi samo došlo po zagrljaj ili riječi utjehe da su mu u tom trenutku potrebni.
U cijelom tom procesu važno je i ne zaboraviti na vlastite osjećaje. Mnogi se roditelji u ovakvim situacijama jednostavno "izgube" i ne mogu mirno slušati svog mališana kako vrišti, tako da bi automatski poduzeli sve što mogu da smire dijete. Takve situacije mogu izazvati stres, čega često nisu niti svjesni. Stoga je potrebno duboko udahnuti i provjeriti, primjerice, je li dijete sigurno od udaraca u slučaju da se u napadaju bijesa baca na pod. Fokus je poželjno usmjeriti upravo na nešto drugo, a ako je zaista potrebno možete na minutu i napustiti prostoriju te se smiriti. Naime, kada mališan osjeti kako su mama ili tata mirni i staloženi, veće su šanse da i on sam u kratkom roku dođe u to stanje. Već nakon nekoliko minuta i zagrljaja, obje će strane zaboraviti na ovaj incident.