Jedan od najčešćih izvora obiteljskih problema je alkoholizam u obitelji – jednog ili čak obaju bračnih partnera. Struktura takve obitelji je prilično kaotična i djeca alkoholičara su izložena svakodnevnim svađama i sukobima između roditelja. Alkoholizam jednog roditelja se u obitelji drži kao velika tajna i ta tajna, zapravo, drži obitelj na okupu i to tako što:
- alkoholičar poriče vlastiti alkoholizam
- alkoholičarev bračni partner, zajedno sa ostalim članovima obitelji poriče postojanje problema – i dijete često čuje izgovore kao: „Tata nije pijan, samo je malo veseo.“ ili „Mama pije da bi se opustila.“
- tako zajedno grade fasadu „fine“ obitelji i takvima se prikazuju drugim ljudima (a i jedni drugima)
Roditelj – alkoholičar nije sposoban, ne samo skrbiti o vlastitoj obitelji, nego niti se pobrinuti za sebe te vlastitu odgovornost prebacuje na druge članove obitelji. U svojoj obitelji on, zapravo, ima ulogu djeteta o kojem se drugi članovi obitelji skrbe.
Odrastajući u takvoj obitelji, dijete uči negirati vlastite osjećaje, opažanja i potrebe i uči se osjećati krivim za roditeljske svađe. Uči biti roditelj svom roditelju. Često laže o vlastitim osjećajima i mislima i u odnosima s drugom djecom i odraslima je stalno na oprezu, da obiteljska tajna ne bi „iscurila“ van. Zato izbjegava stvarati prijateljstva i postaje izolirano i usamljeno. Kako bi očuvalo obiteljsku tajnu, troši jako puno energije te popušta u školskom postignuću, odustaje od izvannastavnih aktivnosti, kasni na nastavu i sl.
Ono što takvom djetetu treba jest – da bude dijete – da dobije pažnju, uvažavanje, ljubav i nježnost od svojih roditelja. To je u obitelji u kojoj je jedan roditelj alkoholičar teško, jer je, uglavnom, sva pažnja članova obitelji usmjerena na prikrivanje i negiranje problema. Zato, kako bi se dijete (a i obitelj) zaštitilo od navedenih negativnih utjecaja roditeljevog alkoholizma, prva stvar koju svi članovi obitelji trebaju napraviti jest uvidjeti i priznati da postoji problem. To lakše može primijetiti član obitelji koji nije alkoholičar. Ako je vaš suprug ili supruga često u alkoholiziranom stanju i nije u mogućnosti obavljati svoje svakodnevne obiteljske obaveze, važno je da to svim ostalim članovima obitelji i vašem suprugu/supruzi i kažete, da raspravljate o tome unutar obitelji. To je početak odustajanja od obiteljske tajne. Pri tom je važno zaštititi dijete od svađa koje bi, tijekom tih razgovora, mogle izbiti. Isto tako, kad djetetu želite objasniti roditeljev alkoholizam, važno je da odustanete od izgovora kao što je „Tata nije pijan, samo je veseo.“ ili „Mama pije da bi se opustila.“, jer onda dijete držite u iluziji da tata/mama nema problem. Potrebno je izbjegavati i ocrnjivanje roditelja, npr. „Tata/mama ti je pijana budala.“, nego mu poslati poruku da tata/mama ima problem – ovisan je o alkoholu. I da nije ono krivo zbog toga. I da nije njegova odgovornost da se brine o svom roditelju.
Razgovore o problemu alkoholizma člana obitelji je potrebno ponavljati, jer alkoholičar ne priznaje da ima problem. Pri tom je važno ne osuđivati ga/nju i ne koristiti uvredljive riječi – recite radije što ste vi kod njega/nje primijetili, što vi o tome mislite i osjećate.
Vaš suprug/supruga se može uključiti u neki od programa liječenja ovisnosti o alkoholu (dnevne bolnice i odjeli za liječenje od alkoholizma). Budući da je alkoholizam jednog člana obitelji zapravo problem cijele obitelji dio ovakvih programa liječenja jest i obiteljska terapija – djecu u obiteljima u kojima je roditelj alkoholičar je moguće zaštititi i zbrinuti ako se zaštiti cijela obitelj.
Jelena Medak, prof.
psiholog i edukant psihoterapije
Psihološki centar TESA
Imate li pitanje za psihologe Psihološkog centra Tesa slobodno ga pošaljite na: tesa.centar@gmail.com
