Za većinu roditelja, Montessori pedagogija nije nepoznanica. Ovaj način podučavanja (ili kako ga Montessorovci zovu - način života) potiče dječju samostalnost i jačanje samopouzdanja jer jedino tako dijete može otkrivati sve mogućnosti i bez straha doći do rješenja.

Upravo zato mnogi roditelji koji Montessori metodu koriste i kod kuće, znaju od koliko su važnosti prirodne posljedice. Primjerice, Montessorovci će djetetu već nakon navršenih šest mjeseci ponuditi običnu staklenu čašu umjesto bočice ili dječje plastične čaše. I dok će se drugi pitati zar se čaša neće razbiti i zar tako malo dijete neće sve proliti - Montessorovci će odgovoriti: "Naravno da hoće!"

Moramo biti primjer

Odgoj bez kažnjavanja - je li moguć i funkcionira li zaista?

Jer - to je prirodna posljedica u svom najjednostavnijem obliku.

Razbijanje je prirodna posljedica ispuštanja nečega. Prolijevanje je prirodna posljedica žurbe ili nepažljivog držanja nečega. U slučaju prolijevanja, zaustavljaš ono što radiš i čistiš. S vremenom to uči dijete da bude opreznije jer vidi što se događa kad nije.

Prirodne posljedice mogu se primijeniti na sve vrste ponašanja, od jednostavnih stvari poput prolijevanja, do složenijih situacija poput ljubaznog ponašanja prema braći i sestrama. Montessori vrtići, škole i domovi koriste prirodne posljedice jer ne žele da se djeca ponašaju dobro iz straha od kazne, već žele da postupe ispravno jer razumiju utjecaj svojih postupaka.

U prilog tome idu i znanstveni članci objavljeni u Psychology Today koji potvrđuju da kažnjavanje nije učinkovit način da se djeca nauče činiti ispravne stvari. Umjesto toga, kažnjavanje potiče djecu da lažu o svom ponašanju i posramljuje ih da se osjećaju loše zbog sebe. Također šteti našoj povezanosti s našom djecom, koja je najmoćnije oruđe koje imamo za utjecati na ponašanje.

Alternativno, dijete koje razumije prirodne posljedice svojih postupaka naučit će svojom slobodnom voljom donositi odgovorne odluke, umjesto da ti udovolji ili izbjegne kaznu. Donosit će dobre odluke čak i kad ne gledaš, jer razumije razlog za to. A kad se oklizne, i pogriješi kao i svi mi, gotovo je sigurno da će vidjeti da je posljedica barem poštena, čak i ako je neugodna.

Odabir načina discipliniranja djeteta osobni je izbor, a često i sporan, no ako želiš pokušati koristiti prirodne posljedice kod kuće, u nastavku provjeri nekoliko primjera za početak.

Prirodne posljedice

Scenarij 1: Vrijeme je za polazak u park, a tvoj sin odbija obući cipele.

Posljedica: Morat će sjediti s tobom u parku na klupi umjesto da se igra jer nije sigurno igrati se na igralištu bez cipela.

Scenarij 2: Tvoja kći baca sav svoj grašak s tanjura na pod za vrijeme večere.

Posljedica: Ne smije jesti grašak.

Scenarij 3: Tvoj sin ostavlja igračke u dvorištu, unatoč podsjetnicima da ih pospremi.

Posljedica: Kiša pada, a jedna od njegovih omiljenih igračaka je uništena i mora se baciti.

Scenarij 4: Tvoja kći svoju sestru naziva ružnim imenom.

Posljedica: Njezina sestra se ne želi igrati s njom.

Scenarij 5: Tvoj sin trči luđački po stanu, što se protivi tvojim pravilima.

Posljedica: Razbije vazu i mora je platiti svojom ušteđevinom/džeparcem.

Prirodne posljedice jedan su od najboljih načina da se djeci pokaže da njihovi izbori imaju utjecaja, kako na njih same tako i na druge. Međutim, djeca moraju biti u stanju vidjeti vezu između radnje i posljedice kako bi to bilo učinkovito.

Ponekad, neželjeno ponašanje nema neposrednu prirodnu posljedicu. Na primjer, odbijanje pranja zubi u budućnosti će dovesti do karijesa, no objasniti to malom djetetu vjerojatno neće promijeniti njegovo ponašanje u ovom trenutku.

U slučajevima kada nema prirodnih posljedica ili je posljedica predaleko u budućnosti da bi bila djelotvorno odvraćanje, okrećemo se logičkim posljedicama.

Logična posljedica nešto je povezano s djetetovim ponašanjem, ali to je nešto što mi kao odrasli stvaramo, a ne nešto što se događa prirodno. U nastavku provjeri nekoliko primjera logičnih posljedica.

Logične posljedice

Scenarij 1: Tvoja kći nekoga udari na igralištu.

Posljedica: Reci svojoj kćeri da joj ne možeš vjerovati da se igra sama kad povrjeđuje druge ljude. Mora stajati uz tebe sve dok nećeš biti sigurna da je ona sigurna za druge.

Ovo treba reći što neutralnijim tonom. To nije lekcija, samo objašnjavaš utjecaj njezinog izbora i jasno daješ do znanja da ponašanje nije prihvatljivo.

Također možeš objasniti dugoročne prirodne posljedice ako tvoje dijete može razumjeti. Možda možeš reći: "Ako udariš drugu djecu, ona se više neće htjeti igrati s tobom."

Scenarij 2: Tvoj sin loše se odnosi prema knjigama iz knjižnice koje ste donijeli kući.

Posljedica: Odloži knjige objašnjavajući mu da, ako se ne može brinuti o njima, neće ih moći čitati jer moraju biti u dobrom stanju kad se vrate u knjižnicu. (Ako je tvoje dijete starije, možda je i prirodna posljedica dobro rješenje pa nakon što uništi knjigu - neka uštedi i plati je sam).

Scenarij 3: Tvoja se kći igra u dvorištu. Zamolila si je da pazi na vrt, ali ona i dalje gazi po njemu.

Posljedica: Reci joj da uđe natrag u kuću. Ako ne može poštivati tvoj vrt, neće se moći igrati oko njega.

Scenarij 4: Tvoj sin ima ispad bijesa svaki put kad mora ići doma od svog prijatelja.

Posljedica: Odbijaš sljedeći poziv na igranje, objašnjavajući svom djetetu da neće moći ići na igranje svom prijatelju sve dok ne odlazi mirno kući kad za to dođe vrijeme.

Scenarij 5: Tvoje dijete više puta ustaje iz kreveta noću, nekoliko puta te budi.

Posljedica: Ujutro objašnjavaš da si previše umorna za pripremu uobičajenih palačinki jer si se toliko puta probudila. Danas će morati jesti jednostavniji doručak.

Ključ posljedica je osigurati da tvoje dijete razumije logiku odnosa prema njegovom ponašanju. Za razliku od kazne, ovo ne posramljuje dijete niti potiče strah. Jednostavno prenosi poruku da radnje imaju posljedice.

A na kraju krajeva - nećeš morati držati lekciju ili vikati jer posljedice govore same za sebe.