Iz tiska je upravo izašla nova slikovnica Oblak u žutom kaputu, autorice Nikoline Manojlović Vračar i ilustratorice Jelene Brezovec. Priča je to o malom oblaku na kojeg se nasukao padobrančev izgubljen, žut kaputić. Isprva mu je bio teret i molio je da ga vjetar otpuhne, ali znao je da bi to bio i njegov kraj, a želio je još malo uživati u svojem postojanju. Ubrzo se maleni oblak naučio raskriliti i rasplesati nebom u svojem novom obliku.
To nije bio običan oblak. Volio je on svoju nebesku slobodu, ali jednim je okom volio i promatrati život na zemlji. Gledao je djecu u igri, njihovu radost i bezbrižnost. Često bi im radio sjenu kad bi im bilo vruće i sunce im pržilo nježnu kožu.
A onda su došli neki hladniji dani. Jesen je zakucala na vrata i trebalo je ponovno krenuti u školu. Oblak u žutom kaputu spustio se niže i primijetio jednu kućicu u kojoj je jedna mama spremala svoju djevojčicu na spavanje. Mama je izvana bila smirena i puna ljubavi, no iznutra ju je mučila velika briga. Sav je novac potrošila na drva za ogrjev i nije imala novac da svojoj djevojčici kupi novi kaputić, a bez toplog kaputića teško je sretno ići u školu. Zato se brzo ogrnula šalom i odlučila preko noći, od stare odjeće, sašiti svojoj Vanji novi, stari kaput.
Oblak je sve to vidio i znao je – sad je vrijeme.
Ponovno je pozvao svog prijatelja vjetra i zamolio ga da puhne snažno, najsnažnije što može. Vjetar je puhnuo, oblak se rasplinuo, a novi, žuti kaput pao je kroz dimnjak ravno u ognjište kraj kojeg je mama sneno šivala.
Idealan poklon za velike i male
Ova dirljiva, atmosferična i topla priča postala je slikovnica baš u blagdanskom periodu u kojem svi razmišljamo o darovima koje imamo. O svojim voljenima, žrtvama i odricanju koje smo za njih spremni napraviti, osjećaju povezanosti, topline i sigurnosti bez kojih ne možemo živjeti. Razmišljamo o svojim tugama i radostima, brigama i veseljima. Zbrajamo svoje uspjehe i neuspjehe, žalimo za završecima i nadamo se novim, boljim počecima.
I dok razmišljamo o svom zemaljskom životu, zahvalni na svemu što već imamo, istovremeno dižemo pogled prema gore i tražimo nešto u što bi vjerovali, u neku nevidljivu, neopipljivu energiju koja će nam u život donijeti ono što trebamo i zaslužujemo. Gledamo gore, i baš kao djeca, još uvijek želimo vjerovati u čuda. Želimo imati nade da je život pun iznenađenja, neočekivanih iskustva i da će biti dobar prema nama.
Zbog svega ovog, naša preporuka za blagdane svakako je Oblak u žutom kaputu. Ovo je ujedno slikovnica i za odrasle, jer vjerujemo da će dotaknuti srca mnogih “velikih” i potaknuti ih da im misli budu lagane kao oblak, namjere snažne kao vjetar, a srce poput žutoga kaputa − toplo kao sunce, žuće od najzrelijeg limuna. ?