Obitelji u SAD-u i Europi pronašli su novi način zabave na otvorenom - igru Letterboxing.
Radi se o intrigantnom "lovu na blago". Organizatori igre sakriju vodootporne kutijice na javno dostupnim mjestima, kao što su parkovi, šetališta i trgovi, te na Internetu ostave upute kako pronaći kutiju s "blagom". One pak kutije koje imaju najvrijednije "blago" nemaju jasnih instrukcija, već se tajna njihova otkrivanja širi od usta do usta među djecom i roditeljima.
Trenutno je u Sjevernoj Americi skriveno oko 20.000 kutija. U svakoj se kutiji najčešće nalaze dnevnik, ručno izrađeni i izrezbareni gumeni žig i tinta. Klinac koji pronađe kutijicu uzima žig i unosi ga u svoj privatni dnevnik, te obratno - svoj osobni žig koji je izradio kod kuće, utisne u dnevnik pronađen u kutijici. U dnevnik može upisati i svoje dojmove i iskustva koje je proživio tijekom avanture.
Letterbox je britanski termin za sandučić, a iz tih krajeva igra i potječe. Vjeruje se da je prvi Letterbox odigran još 1854. godine. U SAD-u se igra počela masovno igrati od 1998. godine. Igrica je klincima vrlo zabavna. Prije svega moraju izraditi vlastiti žig koji simbolizira njihov identitet. Na raspolaganju imaju bilo koje ime s bilo kojim značenjem te mogu doista biti što požele.
Nakon toga trebaju nabaviti knjižicu u koju upisuju upute i razrađuju plan potrage. Treba im i kompas te skice i upute u kojem smjeru krenuti.
Svi igrači moraju poštivati stvari iz kutije, tuđe komentare i prije svega prirodu u kojoj se avantura odigrava.
Tu je i njezina najveća vrijednost, jer djecu održava aktivnom i u pokretu. Navodno da su klinci u Europi i SAD-u ludi za ovom igrom. Mogu je igrati s roditeljima ili sami, ali uvijek su fizički i mentalno aktivni. Bilo da s kompasom trče po parku, u travi crtaju skicu ili odgonetavaju zagonetku.
Razni senariji Letterbox igre namijenjene su različitj dobi djece, pa nema straha da će nekom klincu igra biti preteška, a nekom dosadna.