U Poliklinici za dječje bolesti Helena, od 1.. Ambulanta je namijenjena djeci s opstipacijom i neželjenim ispuštanjem stolice (inkontinencijom), a vodi ju dječja gastroenterologinja, prim. dr Alemka Jaklin Kekez.
Anorektalna manometrija i biofeedback
Anorektalna manometrija je dijagnostička metoda za evaluaciju problema opstipacije (zatvora) i bijega stolice. Pretragom se ispituju tlakovi u završnom debelom crijevu, postojanje živčanih refleksa koji su neophodni za pražnjenje crijeva, prisustvo osjeta te mogućnost zadržavanja određenih volumena stolice. Na taj način se dobivaju informacije o funkcionalnosti završnog debelog crijeva i potencijalnom uzroku poremećaja te se lakše usmjerava daljnja dijagnostika i procjenjuje optimalni način liječenja.
Sama pretraga izvodi se vrlo jednostavno, nije bolna i ne traje dugo. Postupak je takav da se u ležećem položaju u završno debelo crijevo uvede mali balon koji se potom napuhuje i na taj način simulira pristizanje stolice. Balon je povezan putem katetera s manometrom, a ovaj s kompjuterom te se tako dobiju dijagnostički podaci (zapis tlakova, refleksa...). Ispitivanje osjeta vrši se pomoću naljepnica koje se postavljaju oko anusa (čmara), a u kojima se nalaze mali senzori, koji registriraju impulse.
Biofeedback je pridružena terapijska metoda kojom se nastoji ispraviti poremećaj defekacije tipa tvrdokorne opstipacije kao i spriječiti prljanje rublja stolicom kod djece koja nevoljno ispuštaju stolicu. Bazira se na prepoznavanja signala iz vlastitog tijela i vježbicama kojima se unapređuju određene motoričke funkcije.
Tako u slučaju poremećaja defekacije, dijete uči pravovremeno registrirati dolazak stolice u završno debelo crijevo, vježba koordinaciju mišića male zdjelice i postizanje urednog praženjenja stolice. Ako se radi o nevoljnom ispuštanju stolice, vježba se zadržavanje stolice. Kako bi proces bio što bolje osvješten i djeca bila motivirana, vježba se uz animaciju. Balon se plasira u završno debelo crijevo kako bi imitirao stolicu, samoljepivi senozori oko anusa registriraju impulse, a dijete pokušava pravilno odraditi vježbe mišića koji sudjeluju u aktu defekacije. Pokreti vježbi pretvaraju se u digitalni zapis, koji onda putem programa ide u animaciju, tako da dijete vidi animirne likove na ekranu koji se pokreću ako je vježbu pravilno odradilo. Tako se poremećaj ispravlja uz igru.
Zbog zabavnog sadržaja koji prati vježbe djeca lakše svladavaju proces, te ne čude dobri rezultati biofeedback metode. Prednost je i što jednom naučene vježbe dijete dalje može i bez animacije ponavljati kod kuće.