Osim toga, dok se o abnormalnom motoričkom razvoju počelo istraživati i razmišljati još u 18. i 19. stoljeću, o normalnom razvoju počelo se razmišljati tek u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Normalni motorički razvoj u većini karakteristika jednak je kod sve djece, no nije identičan. Primjerice, sva djeca ne pužu i na to prije svega utječe genetika i razlikuje se od čovjeka do čovjeka.
Različiti autori u obzir su uzimali različite faktore kao kriterij opisa "normalnog" razvoja kod djece, što znači da su uzimali različiti postotak djece koja dosežu određenu sposobnost kao kriterij "normalnog". U ovom članku biti će opisan normalni motorički razvoj djeteta prema V. Vojti upotpunjen iskustvom Milene Stoječević Polovina. Navedeni autor kao kriterij normalnog ili "idealnog" motoričkog razvoja uzima 50% djece, što znači da razvijene motoričke sposobnosti ima 50% zdrave djece određene dobi.
Dijete se rađa s određenim mogućnostima koje dalje razvija i unapređuje. U razvoju djeteta postoje određena razdoblja odnosno vrijeme kada dijete treba nešto znati i biti sposobno učiniti, ali uz to važan je i način na koji to radi. Ključni događaji u motoričkom razvoju novorođenčeta nazivaju se miljokazi razvoja.
Ključni događaji u djetetovu motoričkom razvoju događaju se u ili oko vremenskog razdoblja koji će biti navedeni u članku. Važno je znati da se kod nekog djeteta odvijaju nešto kasnije, a kod drugog ranije. Mentalni razvoj djeteta je taj koje utječe na motorički razvoj i ono što ga potiče. Djetetova znatiželja je ta koja ga tjera na ispitivanje novih mogućnosti i stjecanje novih spoznaja. Određenu ulogu igra i stimuliranje djeteta od strane roditelja kroz igru, maženje i učenje.
Do 6. tjedna djetetova života u motoričkom razvoju ne događaju se znatniji pomaci. No, s navršenih šest tjedna u potrbušnom stavu djeteta lagano popušta savinutost zglobova te dijete djeluje opuštenije, iako su veliki zglobovi još uvije savinuti. Osim toga, beba počinje s aktivnim socijalnim kontaktom s okolinom i potaknuto vlastitim zanimanjem počinje podizati glavicu. Podizanje traje najčešće do nekoliko sekundi i to sredinom drugog mjeseca života. Pritom se oslanja na ručice koje su priljubljene uz tijelo i savijene u laktu. Šake su mekano poluzatvorene ili otvorene, a palčevi su izvan šaka. Oko 75% djece u tom periodu je optički orijentirano i može fiksirati pogled.
U ležanju na leđima dijete razvija "stav mačevaoca". Ovaj stav je karakteriziran okrenutom glavom prema objektu interesa, ispruženom rukom na toj strani s otvorenom šakom i palcem van šake te ispruženom nogom. Na drugoj strani tijela ruka i noga su savinute.
U dobi od dva mjeseca dijete se počinje igrati vlastitim rukama što se naziva koordinacija ruka-ruka te počinje dobivati sliku o vlastitom tijelu. To je i razdoblje normalne distone pokretljivosti tj. oblik masivne pokretljivosti djeteta koje ne smije trajati duže od 3 mjeseca odnosno do postizanja oslonca na laktove.
U dobi od tri mjeseca okrenuto potrbuške dijete bolje, lakše i duže zadržava podignutu glavicu. Osim toga, normalno je i podizanje ramenog obruča za 45 stupnjeva. Oslonac je sve više na laktovima što je važan i dobar pokazatelj razvoja jer omogućuje slobodno okretanje glave bez mijenjanja stava tijela. U ležanju na leđima dijete počinje stavljati ruke u usta, a nogice diže od podloge tako da one u kukovima i koljenima čine 90 stupnjeva. Počinje i razvoj hvatanja.
U dobi od četiri i pol mjeseca dijete može prenijeti ravnotežu na jedan lakat kako bi oslobodilo drugu ruku za hvatanje. U potrbušnom stavu oslanja se na lakat i zdjelicu s jedne strane, a koljeno s druge strane povlači prema naprijed do 90 stupnjeva oslanjajući se i na njega. Slobodnom rukom hvata predmete koje odmah stavlja u usta. Kada leži na leđima u dobi od 4 mjeseca dijete hvata iz sredine tijela prema van i to samo na strani ruke, ne može prijeći "polovicu" tijela. Dok s 4,5 mjeseca počinje hvatati izvana prema unutra, te tako može pratiti predmet i preko polovice tijela.
S pet mjeseci dijete se sve više, kada je na trbuhu, počinje podizati ispružajući ruke i oslanjajući se na korijen dlana. Kada mu se nešto stavi na podlakticu može je okrenuti i ukloniti predmet. Kada ne može uhvatiti predmet, oslanja se na trbuh, a ruke podigne kao da pliva. Ležajući na leđima dijete može direktno hvatati predmet na drugoj strani i pri tome prenijeti težinu tijela na stranu. Ležeći na leđima može direktno hvatati predmet na drugoj strani i pri tome prenijeti težinu tijela na stranu te premješta igračke iz jedne ruke u drugu.
Sa šest mjeseci dijete je razvilo siguran oslonac na dlanove i ispružene ruke pa se ležući na trbuhu oslanja gotovo na bedra. Ležajući na leđima, a hvatajući neki predmet normalno je da se dijete okrene s leđa na trbuh. Okretanje bi trebalo biti u potpunosti koordinirano i kontrolirano, bez "zabacivanja" glave, a u njemu sudjeluju i ruke i noge. Osim toga rukama dodiruje i stopala, što je poznato kao koordinacija oko-ruka-noga. Dijete dovedeno u sijedeći stav isti može održati kraće vrijeme uz lagano povijenu glavu i zaobljena leđa. Pri tome pruža ruke prema naprijed oslanjajući se na šakice s raširenim prstićima. Ovo se službeno ne smatra sjedenjem djeteta.
U dobi od sedam mjeseci beba se počinje koordinirano i kontrolirano okretati s trbuha na leđa, bez "zabacivanja" glavice, a u okretanju sudjeluju i ruke i noge. Osim toga, razvija se bočni položaj u kojem se dijete oslanja na lakat jedne ruke, zdjelicu i natkoljenicu. Ako ne uspije doseći željeni predmet pružit će ispruženu ruku oslanjajući se na dlan. Taj stav se naziva "stav vrtnog patuljka". Također, dijete se u dobi od sedam mjeseci počinje povlačiti po podlozi, oslonac su savijeni laktovi, a noge još ne sudjeluju. To se ne naziva pravim puzanjem. Razvija se i hvatanje palcem i kažiprstom, a kasnije i drugim prstima. To je početak razvoja fine motorike. Dohvaćeno stopalo dijete počinje stavljati u usta.
U osmom mjesecu života dijete počinje puzati oslanjajući se na ispružene ruke i koljena, zdjelica je podignuta, a koljena u širini zdjelice. Stopala su pod pravim kutom u odnosu na podlogu. S 8,5 mjeseci dijete se može povući u klečeći položaj. Također, dijete može samostalno sjesti i tek sada se govori o pravom sjedenju. Sjedne iz četveronožnog ili iz stava vrtnog patuljka.
S devet mjeseci puzanje je u potpunosti razvijeno. Kralježnica je idealno ispružena, potkoljenice paralelno, a stopalo prati liniju potkoljenica, a dijete je svakim danom sve brže i brže. Samostalno sjedenje je u potpunosti razvijeno. Kralježnica je u potpunosti ispružena, baš kao i noge. Sjedenje je moguće bez pomoći ruku kojima se može slobodno igrati. Brani se od pada prema natrag pružajući ruke prema straga. Razvoj fine motorike napreduje.
S 10 i 11 mjeseci dijete može hodati uz predmete, pri čemu ruke i noge imaju oslonac. Prvo prema naprijed ide jedna ruka, suprotna noga, suprotna ruka i opet noga. Funkcija šake je sve bolja, a dijete sve spretnije.
U dobi od 12 mjeseci uglavnom se pojavljuju prvi samostalni koraci prema naprijed. Početno hodanje razlikuje se od razvijenog hoda. U početku dijete hoda s manje ili više raširenim nogama. Ruke znatno pomažu o održavanju ravnoteže. Organizirano počinje sa stavljanjem manjeg predmeta u veći, vađenjem predmeta te nošenjem i ispuštanjem predmeta gdje i kad to želi.
S 13 mjeseci djeca već uglavnom samostalno hodaju, a baza oslonca je znatno uža.
I na kraju, još jednom treba napomenuti da se sve bebe ne drže strogo ovog dobnog rasporeda i odstupanja su moguća. Ipak, ako ste zabrinuti i osjećate da motorički razvoj vaše bebe nije u skladu s očekivanim i u skladu s vršnjacima, svakako svoje sumnje podijelite s pedijatrom na prvom sljedećem pregeledu.
Izvor: http://www.poliklinika.org/