Ovaj zabrinjavajući zaključak rezultat je nove studije koju je provelo Sveučilište u Michiganu, a objavljeno je u novom broju stručnog časopisa Child Abuse & Neglect.
Djeca rođena od majki koje su iskusile nasilje u obitelji tijekom trudnoće pokazuju više simptoma emocionalne i bihevioralne traume u prvoj godini života. Među tim simptomima su: noćne more, uplašenost, strah od glasnog zvuka ili jakog svjetla, izbjegavanje fizičkog kontakta i problemi s izražavanjem užitka.
Stručnjaci su proučavali 182 majke starosti od 18 do 34 godine, odnosno vezu između nasilja u obitelji kojem je žena izložena tijekom trudnoće od strane muškog partnera i postnatalnih simptoma traume kod djeteta. Također, istovremeno su ispitivali stil roditeljstva koji prakticiraju majke te uzeli u obzir faktore rizika kao što je uzimanje droga i druge negativne životne okolnosti, bračni status, dob i primanja.
Studija je otkrila iznenađujuće snažnu vezu između nasilja u obitelji tijekom trudnoće i simptoma traume kod djeteta u prvoj godini djetetova života.
Profesorica psihologije i koautorica studije, Alytia Levendosky, objašnjava kako nasilje može izazvati promjene u sustavu odgovora na stres kod majke, odnosno hormon stresa kortizol držati na previsokim razinama. Povišeni kortizol tijekom trudnoće rezultira povišenjem razine kortizola kod nerođene bebe.
Kortizol je steroidni hormon i luči se u stresnim situacijama i s ciljem da tijelo i psihu pripremi na bijeg ili borbu. Kortizol će povisiti razinu glukoze u krvi koja je u stresnim situacijama važna jer daje organizmu energiju da bude brže, izdržljivije, snažnije. Istovremeno, imunološki sustav je potisnut jer nije od životne važnosti u tim trenutcima, a ubrzava se metabolizam masti, proteina i ugljikohidrata. Stalno povišena razina hormona kortizola u tijelu uzrokuje niz zdravstvenih tegoba: prekomjernu težinu, probleme s tlakom, dijabetes, ali i niz psiholoških tegoba kao što su osjećaj unutrašnjeg nemira, euforičnost, anksioznost, nesanica, buđenje noću, znojenje, pa čak i iracionalni strahovi, prekomjerni umor, potištenost ili depresija.
Do sad je općenito prevladavalo mišljenje da nasilje ne utječe na dijete sve do trenutka dok ga ono ne počinje samostalno percipirati i razumski shvaćati te da se jako malena djeca ne sjećaju da su ikada svjedočila nasilju. No ova studija sugerira da dijete od samih početaka, pa čak i kad je još u majčinu trbuhu, fiziološki i psihološki itekako reagira na nasilje.
Rezultati ove studije prvenstveno su važni za žene koje žive u nasilnim vezama ili brakovima. One trebaju osvijestiti da su žrtve nečeg što će imati itekakve posljedice ne samo na njih, već i na njihovo nerođeno dijete. Spoznaja da nasilni partner ili suprug od prvog dana izravno utječe na zdravlje djeteta, dobar je motiv da se žene što prije maknu iz nasilnih odnosa, potraže pomoć i zdraviji život za svoje dijete koje na to ima pravo.