Partner i ti sigurni ste da je došlo vrijeme za prinovu u obitelji, odnosno maštate o još jednom djetetu. Svjesni ste da to zahtijeva odricanje, odgovornost i, u većini slučajeva, nakratko stopiranje karijere, no s tim nemate problema. Mislite da je pravi trenutak – no je li zaista? Kad je, uostalom, pravi trenutak?
Neki se roditelji odlučuju za malu dobnu razliku među djecom pa noćna buđenja, plakanja, vrtićke viroze, školske sastanke i pubertet prođu gotovo u isto vrijeme. Drugi se, pak, odlučuju na veći razmak što im vjerojatno omogućuje da više uživaju u slatkim brigama roditeljstva jer im je lijepo sve to iznova prolaziti sedam-deset godina nakon rođenja prvog djeteta. Naravno, razlika može biti i veća od deset godina, no to, kao i sve, ima neke svoje specifičnosti (i može biti jako lijepo).
S biološke strane, ne treba žuriti iz jedne u drugu trudnoću. Kako za portal Healthline kaže ginekologinja Kecia Gaitner do sljedeće je trudnoće najbolje pričekati barem godinu i pol. ''Razmaci između trudnoća manji od 18 mjeseci povećava mogućnost prijevremenih poroda'', kaže Gaitner. Dodaje da je posebno dobro pričekati ako je prva trudnoća bila izvedena carskim rezom. ''Carski rez slabi stijenku maternice, a sa skraćenim intervalom između trudnoća može doći do nepotpunog zacjeljivanja ožiljaka'', navodi ginekologinja. Također ako se za drugo dijete odlučiš odmah nakon prvog, vjerojatnije je da se još nisi oporavila od svega što su ti donijeli prvi bebini dani.
I pedijatre i dječje stručnjake često se pita o savršenoj razlici među djecom. Savršena dobna razlika ne postoji – što je u redu jednom paru, ne mora biti i drugom, a istina je da imati novorođenče i jednoipolgodišnjaka koji je tek svladao prve korake povećava razinu stresa. S druge strane, kasnije zajedničke igre i djetinje brige ipak su nevjerojatno slatke i dragocjene.
Nema pravog i krivog. Na odluku o drugom djetetu može utjecati i tvoja dob, financijska situacija i način života pa je najbolje promisliti o svim mogućnostima. U nastavku sažimamo pozitivne i negativne strane svake dobne razlike među djecom. Prouči ih (ili ih se prisjeti) i donesite odluku koja će za vas biti najbolja. Najvažnije je da kao roditelji budete zadovoljni. I djeca bi, s obzirom na razliku u godinama, mogla imati drugačiji odnos.
Manja od dvije godine
Kad je razlika među djecom manja od dvije godine, u razdoblju nakon poroda tražit ćeš najbolje načine kako sve to izdržati. San će patiti, klinci bi mogli u isto vrijeme zahtijevati posvećenost i pažnju, a kod starijeg bi se mogla javiti ljubomora (i istovremeno ljubav prema bebi).
Možda ćeš imati osjećaj da vam obaveze oko djece 'skaču po glavi', no sve ćete to prebroditi kad vidite da kao vrtićanci i školarci dijele slične interese ili se igraju zajedno. Također, imat će osjećaj da si sve nekako brže prošla i da ćeš se, kad odrastu, moći više posvetiti nekim drugim ulogama. S razlikom manjom od dvije godine, i dojenje, i mijenjanje pelena i prve šetnje… - sve ti je to još svježe pa nećeš brinuti da si nešto zaboravila.
No, sve ima i drugu stranu. Troškovi bi vam mogli biti visoki, stres kao dobar dan, a dodatna ruka pomoći u vidu bake ili djeda-servisa itekako dobrodošla. Također, iznijeti trudnoću uz prvu bebu koja je jedva otpuhala prvu svjećicu svakako nije najzahvalnije pa razmisli kakvi su vam trenutno životni planovi. Na kraju, kad savladate i dobro i loše, vjerojatno ćete se pitati kako su tako brzo narasli.
Dvije do tri godine
Razlika između dvije do tri godine je s ginekološke strane skroz prihvatljiva. Takav interval među trudnoćama znači najmanju mogućnost komplikacija za mamu i dijete. Prednost je i to što se tvoje tijelo oporavilo od prvog poroda, ali i što vam se noćni san vratio u normalu. To znači da nećeš toliko iscrpljena prolaziti kroz trudnoću. Također, i drugo dijete će moći nositi odjeću prvog što je ekonomično. Bilo kako bilo, ova je dobna razlika najpopularnija i mnogima je najpoželjnija. Starije dijete može razumjeti što se događa, a kako odrasta s mlađim bratom ili sestrom tako će i njihova privrženost postati sve jača.
Ali, kako se trogodišnjaci nekad znaju ponašati poput malih tinejdžera jer baš u toj fazi imaju sto pitanja i intenzivno se psihički razvijaju, morat ćeš i to pregrmjeti. Uz trudnoću i bebu. Savjet je da svom starijem djetetu pobuđuješ znatiželju, usađuješ vrijednosti i strpljivo na sve odgovaraš.
Četiri godine i više
Ako je razlika među djecom veća od četiri godine, njihov će odnos biti ipak nešto drugačiji. Teško je očekivati da će ih zanimati iste stvari jer su u drugačijim fazama života. Starije će, recimo, biti prvašić, dok će mlađe tek učiti hodati. No to može biti super. Razumjet će da mami i tati treba pomoć oko sitnica primjerenih dobi, a mlađi brat ili sestra moglo bi mu biti zanimljivo iskustvo. Dok je dijete u starije dijete u školi, roditelji imaju vremena samo za bebu, a mogla bi imati osjećaj da kroz roditeljstvo prolaziš prvi put – što može biti dobro, ali i loše.
Dakle, iako nećeš gubiti živce oko dvostrukog plakanja noću, moraš biti svjesna da veća razlika nosi i neke specifične izazove te da i starije dijete nije uvijek baš toliko veliko. I školarac traži vrijeme za sebe. S druge strane, razlika od 10 i više godina potpuno je druga priča jer će djeca biti u totalno drugačijim stadijima. Uslijed razmaka između trudnoća, osjećat ćeš se svježom za nove 'mama pobjede', no s druge strane treba voditi računa i o potencijalnim rizicima u trudnoći.
Naravno, što je veća razlika među djecom, to će ti s jedne strane biti lakše, ali i teže. Imat ćeš pomoć, ali i možda nešto manje elana nego prije četiri i više godina. A možda ćeš, baš zbog veće razlike, jedva dočekati rođenje drugog djeteta.
Jasno je samo jedno: odluka o drugom djetetu individualna je i precizan odgovor kad je najbolje vrijeme ne postoji. Svako vrijeme nosi svoje, no velika ih većina roditelja na kraju uspješno svlada – uz potporu, strpljenje i puno ljubavi.