Nemamo dovoljno vremena za iskazivanje nježnosti i pažnje prema svojim najbližima - pokazalo je istraživanje brenda „Milka“- „Koliko smo nježni“, provedeno ovih dana u Hrvatskoj. Svakodnevne obveze na poslu i u kući oduzimaju nam previše od dana, još ako se želimo posvetiti djeci i povremeno opustiti s prijateljima, čini se da nam nikada ne ostaje vremena za naše roditelje, osim za povremeni, kratak telefonski poziv.
Danas se na nježnost gleda kao na slabost – na nešto što nas sprječava da budemo racionalni i učinkoviti. Prebrzi nam je tempo života. Ljudi gledaju kako maksimalno iskoristiti vrijeme i čini im se da je posvećivanje pažnje bližnjem i briga o njima, gubitak vremena. Nešto što je suvišno. Ne samo što je to velika zabluda, već je i opasno. Kao ljudska bića prirodno nam je da budemo nježni i da imamo potrebu da prema nama budu nježni. Puno znači kada imate podršku i ako ste u stanju pružati i primati nježnost jer će vam se to pružanje i vratiti. A tko je najviše zaslužio dobiti je od vas - vaša djeca i roditelji!
Roditeljsku ljubav nekad uzimamo zdravo za gotovo, jer je ona bezuvjetna i toga smo svjesni. U svakodnevnoj utrci s vremenom, oni najčešće ispaštaju jer mislimo: neće se naljutiti, posjetit ću ili zvat ću ih sutra. Nekad nam je problem i to što, koliko god bili uspješni, „veliki“ i poštovani, dovoljan je jedan njihov pogled ili komentar da naša odrasla osobnost ustupi mjesto nezaštićenom i nesigurnom djetetu, kakvo smo nekad bili.
Ali ključ odrastanja prerasti je te loše osjećaje, ako ih imamo, i shvatiti da što god se događalo, roditelji ostaju dio nas. Oni su ti koji će, bez obzira na sve, biti tu za nas. Oni su jedini koji su nam podrška i kad griješimo, koji nas ne osuđuju za naše postupke, koji će nam pomoći bez da ih to tražimo. I ako nas kritiziraju to je samo zato što nam žele dobro. Zato i mi trebamo biti uz njih, osobito kada već stare. A to će nam se višestruko vratiti.
Obiteljska okupljanja trenutci su koji su nam svima neophodni – oni nam pružaju osjećaj sigurnosti i podrške. U tim trenucima treba uživati što češće. Najbolje je da to budu tjedni ili mjesečni rituali u kojima će sudjelovati sve generacije uključujući i bake i djedove. Nedjeljni ručak idealan je za to. U takvoj opuštenoj atmosferi najlakše je pokazati bliskost zahvaljujući čemu se naši stari roditelji neće osjećati kao da su izgubljeni u svemiru i prepušteni sebi i svojoj muci.
Što su nam roditelji stariji sve im je teže osjećati se korisno, skloniji su crnim mislima, imaju osjećaj da nitko ne želi provoditi vrijeme s njima, da su dosadni, nevoljeni...
Nemojte dopustiti da se i vaši roditelji tako osjećaju, kada je s tako malo truda moguće to izbjeći. Dovoljno je nazvati ih i pitati kako su, povremeno se prošetati gradom zajedno, iznenaditi ih nenajavljenim posjetom, nedjeljom ujutro otići na tržnicu, kavu, sladoled, pitati za savjet ili da vam pričaju kako su se kao mali slagali s mamom, tatom, bratom ili sestrom. Možda ćete se čak kod ovog posljednjeg iznenaditi kada vam krenu pričati zanimljive detalje iz djetinjstva za koje niste znali. Možda ćete uživati dok slušate.
„Nemam vremena“ ne znači da nemate vremena. To znači da ga za nešto nemate, a za nešto drugo imate. Napravite drugačiji dnevni raspored i nađite vremena za svoje roditelje. Usudite se vratiti im nježnost koju su vam poklanjali dok ste bili mali. Koliko god imali godina, od roditelja uvijek možete naučiti nešto novo. Oni su riznica životnog iskustva koje je od neprocjenjive vrijednosti. Iskoristite maksimalno vrijeme koje imate s njima jer će ti zajednički trenutci usrećiti i vas i njih i sjećat ćete ih se do kraja života.
