Razmišljate i crvenite se, jer još niste ni stigli u školu, a već ne znate što bi rekli u svoju, djetetovu ili bilo čiju obranu.
Odlazak razrednici prilično je neugodna stvar kada je ponašanje vašeg klinca u pitanju. U pozadini priče o brbljanju, uz nestašnost, dob i živahnost djeteta, uvijek se nekako provlači pitanje dobrog ili lošeg odgoja. Ne brinite. Vi znate da ste dobra majka ili otac, a razgovor o ponašanju vašeg djeteta u školi nije i ne mora biti pitanje lošeg odgoja ili ponašanja vašeg klinca.
Činjenica koju morate prihvatiti jest da brbljanje na satu doista ometa nastavu i otežava rad učiteljicama. Nitko ne voli kada netko tiho šapće u grupi kojoj se obraćamo i pričamo nešto važno.
Ipak, učteljica vas zasigurno ne zove kako bi vam saopćila da je vaše dijete neodgojeno ili drsko već da zajedno s vama dođe do najboljeg recepta za razgovor s nestašnim djetetom o ponašanju na satu. Imajte na umu da je učiteljica vaš saveznik i prijatelj u ovoj i svakoj sličnoj situaciji, kojoj se ne trebate opravdavati ili se braniti pred njom.
Prije no što ste stigli na razgovor, pokušajte razmisliti o drugim situacijama u kojima se vaše dijete svakodenvno nalazi, kao što su primjerice za večerom, kod susjeda, s prijateljima i dr. Tako ćete najlakše doći do odgovora je li brbljavost i manjak koncentracije vezan samo uz školu. Ukoliko jest, pokušajte od razrednice saznati dolazi li do tog problema na određenim predmetima (recimo tijekom sata matematike i prirodoslovlja) ili tijekom čitavog nastavnog dana?
Vrlo ćete brzo doći do pravog problema i na taj način stvoriti temelje za razgovor i rad s djetetom. Uoliko je potrebno, u razgovor uključite i dječjeg psihologa kao dodatnu pomoć. On će zasigurno znati radi li se o manjku koncentracije, nezainteresiranosti ili hiperaktivnosti. Što god bilo, riješit će se bez potezanja pitanja dobrog ili lošeg odgoja. Već sam razgovor i volja da se problem riješi s vaše strane i od strane škole, najbolji je primjer dobrog i savjesnog odgoja u praksi.