Prilikom susreta s osobama koje dugo nisu vidjeli ili ih ne viđaju svakodnevno, djecu se često potiče da grle i ljube odrasle, bez obzira da li to žele i vole ili upravo suprotno.
Oni malo temperamentniji jasno će i glasno reći da ne žele zagrliti tetu ili poljubiti djedovog brata i istrgnuti se iz ruke roditelju, ali većina će poslušno pristati na neželjeni fizički kontakt s bližim ili daljim rođakom, odnosno većina roditelja prisilit će dijete da zagrli i poljubi rođaka kako mu ne bi povrijedili osjećaje. Naravno, tu su i mališani koji s time nemaju problema i rado se grle i cmokaju sa svima.
Trebamo li djecu prisiljavati na neželjene fizičke kontakte i šaljemo li im neke krive poruke o granicama koje treba postaviti kad je njihovo tijelo u pitanju, ali i njihove želje?
Razlozi "protiv"
Vrlo ekstremno mišljenje jedne grupe roditelja je da se djecu ne bi nikako trebalo prisiljavati da dodiruju i ljube odrasle s kojima se rijetko viđaju, jer na taj način postaju potencijalne žrtve seksualnog zlostavljanja koje se najčešće i događa od strane osoba bliskih djeci ili od strane srodnika.
Ako dijete ne želi grliti i ljubiti članove uže i šire obitelji to znači da ne voli "invaziju" na svoj osobni prostor i da mu to izaziva neugodu. Ova grupa smatra da dijete u današnjem svijetu treba naučiti da cijeni svoje tijelo i štiti svoj osobni prostor. To se može naučiti samo na način da dijete osluškuje svoj unutarnji glas, intuiciju i osjećaje vezano za određenu situaciju, da prepozna da li je nešto ugodno i ok ili mu je to neugodno i osjeća da je opasno za njega. Prema ovome stajalištu djeca bi trebala davati zagrljaje i poljupce na način i u situacijama u kojima ona to žele, pa makar povrijedili osjećaje stare tete, djedovog brata ili polusestrične. Osim navedenog, forsiranje djece da iskazuju nježnosti kada to ne žele, može utjecati na njihove seksualne veze u tinejdžerskoj dobi jer ih to uči da koriste svoje tijelo kako bi zadovoljili nekog koga percipiraju kao autoritet.
Kada se sjetimo kako smo mi sami reagirali kao djeca na zagrljaje i poljupce ljudi s kojima nismo bili bliski i koji nisu bili naši roditelji, mnogi od nas sjetit će se da nam to nije uvijek bilo ugodno. Oni koji imaju vlastitu djecu, znaju osjetiti kada je vrijeme za maženje i zagrljaje i pusice, a kad djetetu nije do toga. Ukratko, zagrljaje i poljupce, bili veliki ili mali, trebali bi davati ako osjećamo da to želimo, a ne zato što smo pod pritiskom da to moramo.
Razlozi "za"
S druge strane, mnogi roditelji smatraju da nema ništa loše u tome da dijete "odradi" zagrljaj ili pusu, jer će ionako u životu morati raditi puno toga što mu neće biti po volji. Zagrljaj daljnjem rođaku ili djedu kojeg nisu dugo vidjeli, neki roditelji vide kao dio obiteljskog bontona. Baš kao što djecu učimo da pozdravljaju, rukuju se, budu kulturna prema odraslima, tako ih trebamo naučiti i da pruže zagrljaj onima koji ih jako vole iako ih često ne viđaju.
Na taj način djeca uče i da postoji širi krug ljudi koji spadaju u njihovu obitelj ili rodbinu i s kojima imamo posebnu povezanost. Ta veza treba se održavati komunikacijom, posjećivanjem te pečatiti zagrljajima, dobrim željama, čestitkama...
Kako se postaviti ako dijete odbije fizički kontakt?
Djeca na svakodnevnoj bazi odbijaju raditi stvari koje od njih tražimo - ići na spavanje, pojesti ručak, pospremiti igračke i slično. Naravno, odbit će i dati rođaku zagrljaj ili pusu. Kako reagirati u takvoj situaciji? Ne bi bilo dobro etiketirati takvo ponašanje kao nepristojno ili loše. Umjesto toga, djecu treba naučiti kako da se odnose prema rođacima s poštovanjem i pristojnošću, a da im ipak ostane pravo da postave vlastite granice kad je njihov osobni prostor u pitanju. Naime, tretirati ljude na brižan način i s poštovanjem nije isto što i pokazivati privrženost zagrljajima i fizičkim kontaktom.
Dobar prvi korak mogao bi biti da tu svoju praksu i "politiku" objasnite rođacima. Odrasli, čak i najbliža rodbina, trebali bi poštivati tu vašu odluku da ne forsirate dijete da grli i ljubi ako to ne želi. Iako im u početku neće biti drago, kasnije će puno više poštivati iskrenu privrženost koju će im dijete pokazati kada se zbliže i provedu neko vrijeme zajedno. Mnoga djeca na prvu loptu ne žele nikakav kontakt, čak se i skrivaju iza mame i tate, ali nakon nekoliko sati bez posebnog povoda dolaze do tete ili ujaka i pokažu mu privrženost nekom svojom gestom.
Umjesto zagrljaja i poljubaca možete predložiti pružanje ruke, mahanje ili "daj mi pet". Na taj način djeci se, posebno onoj sramežljivoj, daju izbori, a ujedno se gestama komunicira poštovanje i pristojnost prema odraslima. Možda s nekim članovima šire obitelji dijete osmisli svoj unikatni i jedinstveni pozdrav koji će ih povezati puno kvalitetnije od nevoljkog zagrljaja.