Potom bi još trebalo posložiti robu iz sušilice u ormare, a onda će doći vrijeme za kuhanje ručka. Duže smo spavale i hoćemo li stoga danas uopće stići otići u šetnju?! Popodne je svega par sati i pada mrak. I osjetim silnu nervozu. Moje djevojčica (17 mjeseci) ne zna o čemu mama razmišlja. Ona radi prve korake, istražuje svijet... Otvara ladice, vadi iz njih sve što se ondje nalazi. Tko zna što ona misli o tim predmetima koje uzima u ruke, okreće, pregleda, jer djeca sve pretvore u igru. Sjećam se vremena kad je znala promatrati svoju ruku. To joj je bilo vrlo zanimljivo. Uživala bi u svojoj ruci, a onda bih ja svojim rukama izvodila raznorazne oblike na zidu, putem sjene.
I tako jučer pomislim, Bože, pa zašto je sad toliko važno da jurim po kući i dovodim je u red?! Ne bismo li mogle, ipak, izaći van? Ne bi li mogla naučiti od svoje Princeze kako da se opustim i jednostavno uživam u trenutku?! I mi odrasli smo kao djeca imali tu istu sposobnost zabavljanja, opuštanja i satima smo uživali u igri. No nekako se to zaboravi, nažalost. Sve drugo postaje bitnije. Obveze koje valja izvršiti, posao koji treba odraditi, sastanke na koje valja otići. Svašta nešto. A što je s vremenom za opuštanje? Što je s igrom? Što je s osjećajem bezbrižnosti? Kad ste posljednji put uživali u "igri" i osjetili bezbrižnost?
I tako sam sve ostavila i izašla s curkom u šetnju. Stan je ostao nepospremljen u tom trenu, ali zbog toga se nije srušio svijet. Nas dvije smo udisale čisti zrak i promatrale stabla. Srele smo par poznatih ljudi i zamišljale kako razgovaramo s princezama i prinčevima iz bajki. Obližnje gradilište pretvorile smo u budući dvorac, u kojem će oni živjeti. Hodale smo puteljcima i pričale s patuljcima, vilama i vilenjacima. Uživale smo u predivnoj bajci. Mirisale smo vjetar. Vjetar u ovo doba godine miriše na kestenje. Obje volimo zimu. Zima je posebna, maštovita. Zimi sve spava i sve je prekriveno. Stabla su umotana u duge, bijele zimske pokrivače. Nekako je sve tajanstveno. U proljeće se sve budi, ali zimi, zimi je sve obavijeno, tajnovito, nedorečeno.
Iz bajke nas je probudila vjeverica koja se ustrčala po obližnjem parku. Uh, kako je teško vratiti se u stvarnost. Ali opet ćemo nastaviti gdje smo stale. Sad kad smo otkrile taj novi, sasvim drugačiji, utopijski svijet više ga nećemo napuštati. Vraćat ćemo se k njemu svakodnevno i uživati. Sve drugo postat će manje važno, jer mi znamo koliko ja važno sve "napustiti" i otputovati u svijet mašte.
Tata... on gradi kule i dvorce. Sve počinje rozom ili plavom kockom, na koju dolazi druga, pa treća, sve dok ne sagradi utvrdu ili predivan zamak. Naša djevojčica tad uživa. Zapravo, svi zajedno u tome uživamo. To je obično u popodnevnim satima, kad tata dođe s posla, a vani je mrak i ne preostaje drugo nego da nastavimo našu igru u kući.
Toplo preporučujem da se opustite i isprobate odlazak u svijet mašte sa svojim djetetom/djecom. Sve ostavite i uronite u drugu dimenziju. Pustite mašti na volju, dozvolite svom unutarnjem djetetu da se igra. Pustite suđe, posao, kredite. Učite od svog djeteta. I mi odrasli smo kao djeca bili spontani, otvoreni i neposredni. Uz našu djecu opet to možemo naučiti. To je mudar i dragocjen način da se opet vratimo k sebi.
Uvijek će biti suđa, neispeglanog veša i drugo; ali naša djeca će odrasti i otići će svojim putem. Nemojmo propuštati njihovo odrastanje radi nametnutih pravila. Igrajmo se s njima i uživajmo u tom našem zajedničkom putovanju, radujući se mnogim istinskim trenucima.
Piše: Rahela Vukušić Druško
* * * * *
Rahela Vukušić Druško je blogerica i freelance spisateljica. Prije nekoliko mjeseci počela je pisati “lifestyle” blog Inspirational Woman, prvo na hrvatskom, a onda i na engleskom jeziku. U kratko je vrijeme stekla poveći broj stalnih čitatelja, s kojima ima odličnu komunikaciju i korektan odnos. Obožava inovativne i inspirirajuće teme, strastvena je obožavateljica knjiga, kave, a za sebe kaže da je sanjar, otvorenog duha i prijateljski nastrojena prema svima i svemu. Sretno je udana i majka je preslatke jednogodišnje djevojčice.
Njezin blog pratite na www.raheladrusko.com