
Mama, dosadno mi je! Što napraviti s dječjom dosadom?
Dosadu mnogi percipiraju kao bolest koju treba prevenirati. A je li ona uistinu toliko štetna? Psiholozi naglašavaju kako se upravo u dosadi i dokolici krije sjeme imaginacije i stvaralaštva.
Pomozite djetetu da je prihvati kao dio života. Dosada je dio odrastanja i ona u sebi krije velike mogućnosti. Zato je važno da roditelji daju djeci mogućnost nestrukturiranog vremena u kojem će dijete istraživati i unutrašnji i vanjski svijet – to je početak kreativnosti.
Nestrukturirano vrijeme je također prilika da djeca rade ono što vole i da razviju svoje male strasti koje će im biti pokretač kasnije u životu.
Ako ih "bombardiramo" ekranima, aktivnostima za koje mislimo da im trebaju u skladu s našim planovima, nikad neće naučiti ići putem gdje ih srce vuče i posvetiti se onome što vole: proučavanju kukaca u knjigama i vrtu, poučavanju svojih lutaka pjesmicama koje čulo od roditelja, izgradnji dvorca od kartona, pisanju pjesama, organiziranju utakmice u dvorišta, smatra klinička psihologinja Bruna Profaca iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba te nadodaje da su upravo to situacije koje dječjem svijetu daju smisao.
Prvi korak koji odrasli mogu učiniti je da daju djetetu priliku da odluči što će raditi u tzv. slobodnom vremenu i poslušaju njihove želje. Ako vam se djeca žale da mi je dosadno, to ne mora značiti da ste loš roditelj. Dr. sc. Profaca smatra da djetetu treba prepustiti odluku što će raditi, ponuditi mu se kao suigrač, pridružiti mu se u njegovim planovima i uživanje će biti uzajamno. Djeca su najsretnija u igrama koje sami određuju. To je zato jer je igra njihov najispunjeniji rad.
Kad djeca ne mogu izraziti svoje potrebe u igri to je najčešće zato što su bila previše izložena planiranju odraslih, ili npr. pasivnoj zabavi pred ekranom i nisu prakticirala „pogled unutra“ kako bi odlučila što zapravo trebaju.
To je zato jer su previše surađivali s našim planovima i našim očekivanjima što trebaju raditi. Njihovo vrijeme može postati toliko strukturirano da nemaju prilike okušati se u zabavnim stvarima i spontanoj igri, ističe dr. sc. Profaca.
Ako vam to dijete kaže, divno je da želi s vama podijeliti kako mu je. U tim trenutcima potrebno je zastati u onome što radite i usmjeriti se na dijete na nekoliko minuta.
Iskoristite ovo vrijeme da se približite djetetu i povežete se, bez predlaganja aktivnosti, samo slušajte. Dijete će uz vašu pažnju samo otkriti što zapravo želi i samo se usmjeriti u svojoj aktivnosti. Ako dijete ne izabere neku drugu aktivnost, a vi počinjete razmišljati kako imate posao kojeg ste upravo prekinuli i kojeg morate nastaviti, razmotrite mogućnost da dijete naprosto želi biti s vama neko vrijeme, napominje dr. sc. Profaca.
Mnoga djeca koja se teško usmjeravaju i biraju igru, zapravo trebaju više roditeljske prisutnosti. Stoga, djetetu treba ponuditi da bude uz nas u onome što radimo na način koji to može. Tek kad je dijete dobilo pažnju i dozu ljubavi koja mu je potrebna, možemo se vratiti na pitanje "što raditi?" Imajte na umu da većina djece sama može osmisliti mnoge aktivnosti, ali svi će još uvijek trebati pokoji savjet odrasle osobe.