Kad je hrana u pitanju, mnogi se roditelji svakodnevno susreću s izbirljivim mališanima Koliko god se trudili, obrok će uvijek završiti tako da mališan jednostavno dobije ono što želi, a zdrava prehrana koja uključuje voće i povrće i dalje će ostati tek san. I dok mnogi mame i tate pri „hvatanju u koštac“ s ovim problemom kreću od toga da su oni svojim postupcima jednostavno razmazili mališana i naviknuli ga da uvijek dobije što poželi, istina bi ipak mogla biti ponešto drugačija. Stručnjaci tvrde kako je uzroke ovakvog ponašanja moguće pronaći u – genetici.
Mali izbirljivac ili je stvar u genetici?
Ponekad se čini kako vaš mališan iz nekog razloga jednostavno ne voli vaše kuhanje. Što god odlučili pripremiti, dijete će izabrati neko „brže“ rješenje, poput gotove hrane. Većina roditelja tada se nađe u situaciji u kojoj se osjeća krivo što je dijete uopće upoznao sa svijetom nezdrave i brze hrane. Međutim, izgleda kako se ne biste zbog toga trebali previše „gristi“, te faza izbirljivosti ne bi trebala odmah značiti kako će vaš mališan jednog dana odrasti u osobu sklonu nezdravim životnim navikama.
Tu su i drugi članovi obitelji koji „potajno“ djeci daju slatkiše, poput baka i djedova, unatoč tome što roditelji paze kako unos nezdrave hrane bude minimalan. No, ako mislite da dijete ovu naviku jednostavno nije moglo steći kroz čestu konzumaciju brze i nezdrave hrane, postoji još jedna opcija.
Istraživanje provedeno u Londonu pokazalo je kako je apetit za određenom vrstom hrane, odnosno odbijanje neke, genetski uvjetovan. Stoga su, ako je vjerovati stručnjacima, šanse da ste za ovu situaciju odgovorni kao roditelj – 50 posto.
Istraživanje
Istraživanje je pokazalo kako čak 78 posto razloga za izbirljivost leži u genetici, dok preostalih 22 posto otpada na učinak okoline, odnosno ono što bi se u ovom kontekstu moglo nazvati – razmaženost. Iako je ova teza potvrđena dugoročnim praćenjem prehrambenih navika velikog broja blizanaca u okviru istraživanja, njen je problem što automatski odbacuje uzroke koji se nalaze u djetetovom okruženju. Stoga bi se kao zaključak moglo izvući da izbirljivi mališani nastaju genetski uvjetovanom težnjom za određenom vrstom hrane, koja je potpomognuta svakodnevnim prehrambenim navikama.
Drugim riječima, genetika neće biti dovoljna da vaš mališan odjednom počne izbjegavati određene vrste hrane i negodovati prilikom svakog ručka. Iako će genetika utjecati na to da neki mališani imaju povećanu želju za nezdravom hranom, dugoročno je usvajanje kvalitetnih navika ipak presudno. Kod dosta djece riječ je tek o fazi koju ćete jednostavno morati proći, te na sve načine uvjeravati mališana da pojede ono što je na tanjuru. Iako ovaj proces može potrajati, izbjeći ćete osjećaj grižnje savjesti koji biste imali da dijete jednog dana odraste u osobu s lošim prehrambenim navikama.