Naučiti dijete reći „molim“, „hvala“ ili „izvoli“ samo je početak pristojnosti
Usvajanje lijepog ponašanja pomoći će djetetu da se prema drugima ponaša s poštovanjem i, također, ima na umu tuđe osjećaje koje može povrijediti svojim ponašanjem. Dijete će biti samouvjerenije ako zna da je ono što čini ispravno i poželjno.
Lijepi maniri nisu samo ispravan način ponašanja, oni omogućuju djetetu da izgradi zdrave temelje za odnose koje će sklapati tijekom života u krugu obitelji, prijatelja i među radnim kolegama.
Evo što biste svoje dijete obavezno trebali podučiti.
Ustati se u znak poštovanja
Ne tako davno svi muškarci za stolom su se ustajali kada bi se od stola ustajala žena, a naše ležerno društvo to ustajanje učinilo je sve manje i manje uobičajenim – pa ipak to je i dalje odlika lijepog ponašanja.
Postoje neke stvari kojima će se vaše dijete istaknuti od prosjeka dobrog ponašanja, a ustajanje je svakako jedna od njih. Bilo da se radi o svečanosti na kojoj svira himna, o crkvi ili su vam gosti na odlasku – ustajanje je primjer izražavanja poštovanja.
Paziti na osobni prostor drugih ljudi
Koliko vam se puta dogodilo da hodate stazom, a u susret vam dolazi grupica klinaca koja se ni najmanje ne obazire na vas niti na to imate li vi prostora, nego vi silazite s pločnika na travu da „mala gospoda“ mogu neometano proći?
Želite li da se i vašem djetetu stariji miču s puta ili bi vam bilo malo neugodno da to vidite? Ovakvu situaciju možete vrlo lako izbjeći ako na vrijeme naučite svoje dijete da bude svjesno prostora u kojem se kreće i kako njegovo ponašanje utječe na ljude u njegovoj okolini.
Ovo spada u lijepo ponašanje u javnosti. Naučite dijete da kada hoda ulicom ili trgovinom, pravilo je da to čini desnom stranom – osobito ako se netko kreće prema njemu.
Iskazivanje poštovanja prema starijima
Za malu osobu od svega desetak godina teško je razumjeti da se starije treba poštovati samo jer su stariji. Ali iskustvo dovodi do mudrosti, a mudrost treba poštivati.
Djecu valja naučiti da pokazuju poštovanje prema svojim roditeljima, bakama i djedovima, učiteljima i učiteljicama, ali i prema ostalim starijim osobama. Jednostavan način da naučite dijete ovome je da se, kada baka i djed dođu na ručak, prvo njima poslužuje hrana.
Zapamtiti imena ljudi
I nama starijima se zna dogoditi da se upoznamo s nekim, a već u drugom trenutku ne znamo kako se naš novi poznanik zove. Ako ste ovo primijetili i kod svog djeteta onda možete zajedno naučiti kako poboljšati pamćenje imena u trenutku upoznavanja.
U rečenici nakon upoznavanja potrudite se upotrijebiti ime osobe s kojom ste se upoznali. A također, pomažu i rime. Kada čujete kako se netko zove u glavi brzo smislite neku kratku rimu, poput „Lana, lutka od porculana“ ili nešto slično. (Što je rima smješnija, u pravilu, ćete lakše zapamtiti ime.)
Ne upirati prstom ili zuriti u ljude
Sigurno je svatko od nas barem jednom u životu čuo da će mu otpasti prst ako bude njime upirao u nekoga. Na vrijeme objasnite djetetu da nije lijepo upirati prstom u nikoga, kao ni zuriti u druge jer bi se mogli osjećati nelagodno.
Evo zlatnog pravila lijepog ponašanja koje je primjenjivo u svakoj situaciji – naučite dijete da drugima ne čini ono što ne bi htjelo da drugi čine njemu, tj. da se prema drugima ponaša onako kako želi da se i drugi prema njemu ponašaju
Biti obziran i ljubazan prema osobama s invaliditetom
Djeca su po svojoj prirodi znatiželjna i kada vide osobu s invaliditetom postoji mogućnost da počnu zuriti ili vam glasno postavljati pitanja, što može biti vrlo neugodno. Ako vam se to dogodi, ispričajte se i porazgovarajte s djetetom o tome.
Objasnite mu da su osobe s invaliditetom prije svega osobe i da njihovi osjećaji mogu biti povrijeđeni ovakvim gestama i ponašanjem. Možete s djetetom sjesti za računalo i zajedno istraživati i čitati o komunikaciji s osobama s invaliditetom. Ovo ponašanje nam nije prirođeno i dijete će ga, kao i mi, morati naučiti.
Biti dobar gost
Iako ste vjerojatno već mnogo puta vodili razgovor o tome kako dijete treba pomoći spremiti igračke kada završava posjeta prijatelju i kako nema histeričnih napadaja i bacanja po podu kada kažete da je vrijeme za polazak, postoji još stvari koje gosta čine dobrim gostom.
Naučite dijete da se uklopi u pravila i navike kućanstva u koje odlazi. Ako na primjer, ta obitelj ne jede pred televizorom, nego u blagovaonici, lijepo ponašanje nalaže da dijete oko toga ne pravi problem, čak i ako je naviklo drugačije.
Isto tako kada mu domaćini ponude nešto za popiti, dijete može reći „Može bilo što.“, ali uvelike olakšava domaćinu ako izrazi svoju preferenciju – „Volio bih limunadu, molim vas.“.
Osim ovoga, na dolasku i odlasku od prijatelja, dijete bi trebalo pozdraviti prijateljeve roditelje. Nije lijepo samo ući u tuđu kuću i bez javljanja se ići igrati ili što god da su djeca naumila raditi. Još jedna odlika dobrog gosta je na kraju posjete zahvaliti se domaćinima.