Već je odavno poznato kako je u odgoju djece najvažnija komunikacija između roditelja i djeteta I to ne samo komunikacija već i način komunikacije Važno je s kojim tonom razgovarate s djetetom, da li dijete češće sluša pohvale ili osude, kako reagirate u situacijama kada dijete nije smireno. Sve to izrazito utječe na razvoj djeteta, izgradnju njegove ličnosti i samopoštovanje. Sitnice se ponekad možda i ne čine toliko važne, ali zaista jesu, jer dijete sluša i onda kada mislite da ne sluša uopće.
Komunikacija s djetetom je toliko važna da nadmašuje i čitanje, druženja i logičko razmišljanje. Roditelji ponekad nisu ni svjesni koliko putem najmanjih sitnica u komuniciranju utječu na dijete. Sve se svodi na "što kažeš, kako kažeš i kada to kažeš". Ovo vrijedi i primjenjivo je ne samo u odgoju djece, već u životu općenito. No, kako bi roditelji od svoje djece izgradili snažne ličnosti pune samopouzdanja, važno je da ovo uvijek imati na umu.
Dakako, važno je djeci dati do znanja kada i pogriješe, tu stranu ne smije se zaobići, jer ignoriranje lošeg također nije poželjno, ali opet, važan je način na koji se o tome govori.
Kako bi utjecaj na djecu bio potpun i ispravan, postoji popis 10 snažnih izraza koje je poželjeno koristiti u razgovoru s djecom.
1. Super si.
Znači da jednostavno smatrate da je dijete "super". Super je nešto napravilo, super je osoba, super je to zaključilo. Istovremeno može značiti i jednostavno, prikriveno: "volim te".
2. Brzo učiš.
Učenje je prirodan proces, a posebno je izražen kod malene djece. Njima je učenje igra i ne shvaćaju ga previše ozbiljno. Način na koji komunicirate s njima u igri - učenju važno je za izgradnju stava prema ozbiljnom učenju u školi, a dijete će ga shvatiti ili pozitivno ili kao frustraciju. Rani stavovi odlučuju kako će dijete prihvatiti kasnije obaveze.
3. Hvala.
Govoriti "hvala" znak je poštovanja. Od najranijih dana kada vam dijete nešto pruži, zahvalite mu. Socijalne vještine važne su u životu i znak lijepog i društveno opće prihvaćenog ponašanja.
4. Idemo se dogovoriti..
"Dogovor kuću gradi". I zaista, nametanje i forsiranje vlastite volje kod djeteta neće donijeti ništa dobro i pozitivno, već samo negativne emocije i frustraciju s njegove strane. Iako kao roditelj smatrate da ste u pravu (jer vjerojatno i jeste), pokušajte kroz dogovor postići željeno s djetetom. Tako će dijete smatrati da sudjeluje i ima izbora, iako zapravo vi kao roditelj određujete pravila igre.
5. Potaknite dijete na povjeravanje
Stvorite s njima odnos pun povjerenja u kojem će željeti s vama podijeliti svoja razmišljanja, dnevne događaje i emocije. Ovim putem neupitno djetetu dajete do znanja da vam je stalo te osim što ste u ulozi "slušača" dajete mu do znanja koliko je ovakav tip razgovora važan.
6. Čitajte zajedno i na glas
O čitanju djeci i svim pozitivnim strana već je doista mnogo toga rečeno. Pomaže im izgraditi vještine potrebne za uspjeh u kasnijem životu, obogaćuje vezu između roditelja i djeteta, te potiče želju za učenjem. Osim toga, knjige vode u neki novi svijet mašte, ljudi, nevjerojatnih mjesta i ideja.
7. Svi griješimo.
Zaista, svi griješimo, odrasli i djeca. Odrasli su svojih grešaka svjesniji, ali uglavnom tek kad su već nastale. Ali, to je normalan tijek života. Način na koji se djecu usmjerava na nošenje s problemima i greškama jedan je od ključnih u životu. Kada su djeca sposobna shvatiti, pokažite im na vlastitu primjeru greške kako se prema njoj postaviti i kako je ispraviti.
8. Oprosti..
Dijete je važno naučiti značenju i potrebi korištenja riječi "oprosti". Da bi shvatilo kada i kako se koristi, roditelji je također trebaju znati koristiti.
9. A što ti misliš?
Kada je riječ o donošenju obiteljskih odluka neka i djeca budu uključena. Važno im je dati mogućnost iznošenja vlastita mišljenja, jer ipak su dio obitelji i trebaju se osjećati ravnopravnim članovima. Na taj način uče kako se donose odluke i s vremenom prihvaćaju odgovornost za njih. Izražavanje vlastita mišljenja i slušanje mišljenja drugih jedne su od osnovnih vještina potrebnih za ostatak života.
10. Da.
Iako većina roditelja zapravo uglavnom koristi "ne" kao odgovor na većinu dječjih upita, zapravo bi poželjeno bilo koristi "da". "Da" uz pravilno objašnjenje i dogovor se zapravo može koristiti jednako učestalo kao i "ne", čija je potreba za korištenjem u tom slučaju sve manja.