Da nisam bila toliko pospana i razdražljiva, možda bi se počela i smijati njihovoj reakciji, ali ovog puta činilo mi se kao da je jedina njihova misija da me ljute svojim neposluhom
„Ako ne prestanete ove sekunde, odvest ću vas pred zoološki vrt i tamo ostaviti na posvojenje“ vikala sam na svoje blizance i njihove prijatelje, nakon što u dva sata u noći još uvijek nisu spavali. Naime, bio je to jedan od masovnih pidžama partija, koje sam im dopuštala nekoliko puta na godinu. Iako su dovoljno veliki da znaju da moja prijetnja ne može biti ozbiljna, shvatili su da sam sad zaista ljuta i pod stresom. No, to ih nije spriječilo da se svi počnu glasati poput životinja u zoološkom vrtu.
Da nisam bila toliko pospana i razdražljiva, možda bi se počela i smijati na njihovu reakciju, ali ovog puta činilo mi se kao da je jedina njihova misija da me ljute svojim neposluhom. Uzela sam nekoliko dubokih udaha i shvatila sam da moj pristup nije niti mogao dobiti drugačiju reakciju od one koju sam dobila.
Kada sam uletjela u njihovu sobu i našla ih kako skaču i veru se po svim zamislivim površinama u sobi i tuku s jastucima, iz usta je izletjela rečenica – moje majke. Ne samo da sam se u istom trenutku vidjela kroz oči moje djece, jer sam na isti način doživljavala svoju majku, te shvatila da sam postala baš kao ona, makar sam se 1000 puta zaklela da nikada neću biti kao ona.
Emocionalni tornado
Svjesna sam da se to može dogoditi i najboljima. No, ono što svi mi moramo shvatiti da naš bijes i reakcije prema djeci nisu samo zbog općenite razdraženosti i brige za njih, nego se radi i o mnogo dubljim osjećajima, odnosno o našim potrebama da imamo kontrolu nad njima, dok oni s druge strane traže razumijevanje i povezanost.
Kada reagiramo na ponašanje naše djece i „puknemo“, te kažemo stvari koje ne mislimo, očito je da prestajemo biti razumna bića, te počinjemo reagirati poput emocionalnog tornada. U tom trenutku želimo kontrolirati djetetovo ponašanje kako bismo se mi osjećali bolje i kako bi se oni drugačije ponašali. No, kako ne biste zaista postali onakav roditelj kakav ne želite biti i kako se vaša djeca ne bi još više otela kontroli zbog vaših emocionalnih i nerazumnih ispada, pripremili smo za vas savjete kako se smiriti u određenim trenucima, kada vas dovedu do ludila.
Koji su vaši okidači?
Analizirajte situacije u kojima ste „puknuli“ i sjetite se što ste u tom trenutku osjećali. Bijes? Bespomoćnost? Ljutnju? Što vam se događalo s fizičkog aspekta? Na taj način ćete ubuduće moći prepoznati slične situacije i unaprijed ih spriječiti. U tom trenutku može vam pomoći nekoliko dubokih udisaja, brojenje do 10 i nekoliko koraka natrag. Ukoliko eksplodirate nećete postići ništa.
Što stoji iza ponašanja?
Kada se razljutite zato što dijete nešto je ili nije napravilo u skladu s očekivanjima, pokušajte njegovo ponašanje sagledati i pitati se koji je uzrok tome. Zapamtite, vaše dijete nije problem, vaše dijete ima problem. Pokušajte shvatiti što stoji iza određenog ponašanja, makar imate osjećaj da sve što radi, radi namjerno kako bi vas razljutilo.
Budite racionalni
Jesu li vaša očekivanja racionalna s obzirom na godine, stadij razvoja vašeg djeteta, količinu trenutnog stresa i naravno same osobnosti vašeg djeteta? Iako to ne znači da morate trpjeti neprimjereno ponašanje, no možda ćete morati povremeno popustiti svojem sedmogodišnjaku koji se privikava na školu, petogodišnjaku koji je gladan, ili tinejdžeru koji je opterečen učenjem ili nesretnom ljubavi.
Preispitajte svoje strahove
Ako vas navike u jelu vaših mališana podsjećaju na probleme u prehrani kod adolescenata ili lijenost za učenje podsjeća na neuspjeh kada odrastu, vrijeme je da se pitate zbog čega toliko strepite. Naravno, svako dječje ponašanje mora imati svoje granice, no nemojte svoje strahove i frustracije iz vašeg djetinjstva i mladosti i neispunjenje snove prebacivati na djecu.
Prihvatite odgovornost
Ne možete očekivati od djeteta da se ponaša zrelo i odraslo, ukoliko vi bjesnite baš poput nezrelog adolescenta. Vi morate svojim primjerom pokazati kako se ponašaju odrasle osobe, odnosno vi morate prekinuti određeni obrazac ponašanja.
Naglasak na pozitivnom
Vrlo je lako svaku situaciju i ponašanje okrenuti u negativni kontekst. No, pokušajte i negativne karakteristike sagledati u pozitivnom svijetlu i stvoriti sliku kakvo će vaše dijete biti kada odraste. Odnosno hoće li biti osjećajno, uporno, samoinicijativno, lukavo...
Pazite na sebe
Kada je razina stresa na gornjoj granici i znate da ne možete suzdržati se od pucanja, proglasite „time out“. Prestanite razmišljati o razbacanim igračkama, nenapisanim zadaćama... Uzmite predah i smirite se. Ponekad će vam biti dovoljno samo nekoliko minuta, ponekad i duže. Tada ćete uvidjeti da i ti problemi nisu toliko važni.
(vam)