Tim vijestima izložena su i djeca te bi oni emotivniji i osjetljiviji možda mogli osjećati strah vezano za tu bolest, njezino širenje i potencijalne žrtve.
Ako primijetite da se dijete opterećuje informacijama o eboli, svakako s njime ili njome razgovarajte. Nemojte dozvoliti da dijete samo u svojoj glavici konstruira razne scenarije temeljene na iskrivljenim, nepotpunim ili krivim informacijama koje usput "pohvata" kroz medije. Važno je razgovarati o dječjim strahovima i pomoći mališanu da se smiri i shvati bolje što se točno događa.
Kod razgovora, s djecom trebamo biti iskreni i ispričati im što je ebola, jezikom koji oni mogu razumjeti. Važno je da znaju da ebola nije virus koji ćemo dobiti zrakom, poput prehlade. Osim toga, uzmite kartu svijeta i pokažite im koliko je Zapadna Afrika daleko od nas i koliko je mala vjerojatnost da zrakom virus dođe do nas. Ako se ebola i pojavi, liječnici su već spremni i spriječit će njezino širenje. To su osnovne, iskrene i utješne informacije kojima svakako treba dodati uvjerenje da se roditeljima i bližnjima ništa loše neće dogoditi.
Zašto je to važno? Djeca će se kod pojave eventualnog straha od ebole kao bolesti koja uzima ljudske živote, manje osvrtati na činjenice i statistike kao što to rade odrasli. Djeca reagiraju na našu reakciju, stoga je važno da ostanemo smireni i uspostavimo kontrolu nad svojim emocijama, a tim putem posredno i nad djetetovim.
Ako strahovi ne nestanu nakon nekog vremena ili ometaju djetetovo normalno funkcioniranje, vrijeme je da se javite dječjem psihologu.