U više navrata, potvrđeno je da najmlađi doživljavaju gubitak na način različit od onog na koji to doživljavaju odrasli. Što je dijete manje, to mu je i teže shvatiti s kakvim se gubitkom nosi i nije svjesno onoga što se događa.
Promjene u ponašanju
Kod djece, pogotovo one manje, mogu se stoga pojaviti poteškoće s verbaliziranjem osjećaja. Osim toga, djeca u tako osjetljivim trenutcima različito i reagiraju. Iako najčešće pokazuju tugu, postoji mogućnost da se kod neke djece pojavi i agresivnost, ljutnja ili da naprosto ne žele prihvatiti to što se dogodilo. Postoji i mogućnost da se dijete ponaša kao da se ništa nije dogodilo. Svaka veća promjena, poput gubitka voljene osobe kod djeteta budi snažan osjećaj nesigurnosti i bespomoćnosti. Upravo je zato izrazito važno kako će odrasli reagirati prema djetetu u ovakvoj situaciji.
Što odrasli mogu učiniti?
Djeca do sedme godine života drugačije doživljavaju smrt. Još uvijek ne razumiju da je smrt nepovratna i ne shvaćaju objašnjenja koja im se daju sa okolišanjem. Oni razmišljaju o konkretnim pojmovima. S obzirom na to da djeca u dobi od 3 do 5 godina ionako često postavljaju pitanja vezana za smrt i ono što slijedi nakon nje, jako je važno razgovarati s djetetom i dati im informacije koje traže. "Bolje ne pričati o tome, samo će se rastužiti." Ovo je rečenica koju odrasli nerijetko izgovaraju kako bi zapravo zaštitili sebe od razgovora s tugujućim djetetom. Međutim, nemojte dozvoliti da vam ova rečenica bude nit vodilja tijekom procesa tugovanja.
Recite djetetu jasno i otvoreno što se dogodilo. Primjerice, “Znaš da je djed bio jako jako bolestan. Dugo je bio jako bolestan i nisu mu pomogli lijekovi…” Isto tako, važno je da empatički reflektirate djetetove osjećaje i kažete mu nešto poput: ”Znam da ti jako nedostaje. Znam da bi htio/htjela da ponovno bude s nama." Osvijestite i vlastite osjećaje i uobičajene načine nošenja s gubitkom.
Dijete koje tuguje treba svoju obitelj kao najveću podršku jer tugovanje je vrlo intiman proces koji se najprirodnije odvija u obitelji. Stoga, slušajte, gledajte dijete, otvorite srce i zajedno prebolite gubitak voljene i bliske osobe.
[PROČITAJ: Kako s djetetom razgovarati o smrti bliske osobe?]
Terapeutske slikovnice
U ovom iznimno osjetljivom razdoblju, od koristi vam mogu biti i edukativne i terapeutske slikovnice izdavačke kuće Evenio. Pod njihovom palicom, nedavno je izašla nova serija slikovnica o tugi, u kojoj se našla i jedna zanimljiva slikovnica "Žirafica je tužna jer djeda više nema." Bavi se osjećajem tuge zbog gubitka bliske i voljene osobe, a njezina primarna ideja je da djetetu pomogne da kroz jednostavnu priču i životinjske likove prepozna vlastitu situaciju i emociju tuge koja se zbog nje javlja.
Uz ovu lijepo ilustriranu priču nalazi se i dodatak sa savjetima koji pomaže roditeljima da bolje razumiju ponašanje svojega djeteta, zadovolje njegovu emocionalnu potrebu koja stoji iza tuge te da mu pomognu naučiti regulirati taj negativan osjećaj.
Autorice slikovnice su stručnjakinje s višegodišnjim iskustvom individualnog i grupnog rada s djecom, Tatjana Gjurković, mag. psihologije, certificirana terapeutkinja igrom i Tea Knežević, mag. psihologije, praktičarka terapije igrom.