Sreća nam je svima važna, a naravno da roditelji žele da njihova djeca budu sretna. Hrvate najviše usrećuju obitelj i prijatelji, ali u europskim okvirima mi smo često na dnu ljestvice. Većina Hrvata se osjeća nesretno i u stalnoj su potrazi za srećom. Možda je problem i to što sreću često povezujemo s novcem ili materijalnim dobrima ili se usredotočujemo na prolaznu sreću, a ne na trajno ispunjenje.
Roditeljima može pomoći i znanost i psihologija kako bi bolje razumjeli što djeca trebaju razvijati i kako emocionalno napreduju. Primjena psiholoških principa na svakodnevne interakcije pomoći će roditeljima odnosno djeci da njeguju vlastitu sreću.
"Svi imamo osnovne potrebe koje uključuju slobodu, zabavu i pripadnost. Kada se te potrebe ne zadovoljavaju na odgovarajući način, osjećamo se frustrirano i nesretno. Jesi li razmotrila na koje načine potrebe tvoje djece možda nisu u potpunosti zadovoljene? Dijete treba biti sposobno donositi odluke, slobodno se kretati i imati sposobnost da izvrši svoju volju (slobodu)", objašnjava psiholog Jon Lasser, specijaliziran za obitelj i školu. Ovaj stručnjak u nastavku objašnjava što sve utječe na dječju sreću.
Kada se s djecom previše upravlja, raspoređuje njihovo vrijeme i kontrolira, oni osjećaju da im je sloboda uskraćena i to im se ne sviđa. Možda to neće izraziti riječima, ali često nam pokazuju svojim ponašanjem. "Razmisli koliko slobode imaju tvoja djeca, i ako je prikladno pronađi načine da je omogućiš. Da, povećana sloboda može predstavljati nove izazove, ali želimo da djeca riskiraju i uče na svojim pogreškama. Uvijek se moraju nametnuti neka ograničenja, pa ovo nije ni na koji način poziv na potpunu slobodu. Naravno da maleno dijete neće hodati oko bazena bez nadzora. Ali sva djeca trebaju određeni izbor i slobodu bez kontrole odraslih", kaže dalje Lasser za Psychology Today.
Djeca također trebaju imati osjećaj pripadnosti obitelji, školi i zajednici kako bi se bila sretna. Iako nas pametni telefoni i digitalne tehnologije mogu povezati, mnogi roditelji osjećaju kao da su ekrani zamijenili osobni kontakt i da su više izolirani nego povezani. "Pronađi načine kako da se povežeš sa svojom djecom, ali i da se oni osjećaju povezano s drugim ljudima bez zaslona. Ovo će izgledati drugačije ovisno o dobi djeteta, ali možete provesti večer uz društvene igre ili otići u prirodu. Mnoga će djeca zaboraviti na zaslone kada se uključe s drugim ljudima u određene aktivnosti", objašnjava dalje.
(Foto: Pixabay)
"S druge strane, odrasli i djeca često imaju različite načine razmišljanja o vremenu, pa je važno da roditelji shvate da su djeca često više usredotočena na trenutnu sreću, dok su odrasli usredotočeni na djetetovu buduću sreću. Na primjer, roditelji žele da dijete radi domaću zadaću (kako bi bio uspješan u školi, poslu itd.). Ali dijete se želi voziti biciklom s prijateljima i razmišlja o tome što ga trenutno čini sretnim, ali njegovi roditelji razmišljaju o njegovoj sreći u budućnosti", dodaje i savjetuje kako riješiti ovakve situacije.
"I jedno i drugo je važno, a odrasli ljudi često ne cijene sreću u sadašnjem trenutku. U mnogim slučajevima možemo obaviti i jedno i drugo (dijete može voziti bicikl, a zatim raditi domaću zadaću). Roditelji i djeca bit će najsretniji kada se ti problemi riješe zajedničkim snagama", kaže na kraju.
