2. Budi uzor i suoči se s vlastitim strahovima
Povezivanje i komuniciranje je vrlo važno i treba razgovarati o anksioznosti. Sa svakom interakcijom se modelira ponašanje, bez obzira jesi li toga svjesna ili ne. Djeca se posebno prilagođavaju ponašanju roditelja i na taj način su podložnija emocijama svojih roditelja. Emocije, uključujući tvoju anksioznost, mogu biti zarazne. Ako kod tebe prevladava anksioznost, svoje dijete izlažeš toj emociji i učiš ga kako da reagira na nju. Roditelj treba sebe kontrolirati i učiti da bi mogao pokazati djeci kako se to radi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
