Sreća je jedna od nekoliko osnovnih emocija i može se prepoznati vrlo lako u djetinjstvu Djeca intenzivnije iskazuju emocije u odnosu na odrasle, stoga ako je dijete sretno to će se najčešće i najlakše vidjeti na njegovom tijelu i u njegovom ponašanju. Ukoliko je intenzitet emocije uistinu velik, dijete može početi plesati, skakati, pljeskati itd.

Najbolja stvar koju roditelj može učiniti jest da se opusti i pokuša razumjeti i osjetiti djetetovu sreću. Primjerice, dijete može biti jako sretno kad nešto nacrta. Možda se roditelju to ne čini toliko važnim, ali djetetu to predstavlja veliku stvar koja mu je uspjela razvući osmijeh na lice. Svijet u njihovim glavicama je malo drugačiji od onoga kako ga mi zamišljamo, stoga pokušaj da shvatimo zbog čega se dijete veseli može pomoći i odraslima.

Osjećaj sreće kod djece ne bi se trebao umanjivati, omalovažavati i odbacivati. Iako je važno da odrasla osoba prihvati djetetovu sreću, također je važno i da se djetetu ne šalje poruka da je najprihvaćenije kada je sretno i kada uveseljava okolinu oko sebe. Dijete treba osjetiti da je jednako prihvaćeno i da je sasvim u redu kada osjeti neku neugodnu emociju, npr. sram ili nelagodu.

Osjećaj sreće sa sobom donosi određenu energiju koja iz nas pršti i kod najmlađih ona je nešto naglašenija. Kad je dijete sretno, ono će potrčati, poskočiti, dignuti ruke u zrak, pljesnuti. Istodobno će se glasno smijati ili možda čak i vrištati. Ovo je vrsta sreće koju je kod nekoga lakše uočiti i potaknuti jer na nju utječu podražaji iz okoline.

Ovu je vrstu sreće nešto teže primijetiti i potrebno je uložiti truda i napora da bismo ju osjetili. Zbog silnih podražaja iz okoline kojima su svakodnevno sa svih strana okružena, djeca teže osjete sama sebe. Nedostaje im fokusa na svoj unutarnji svijet, nedostaje im da malo zastanu i osjete svoje tijelo, obrate pozornost na svoje misli, ali i na emocije koje nose u sebi. Tu im može uskočiti odrasla osoba koja će im pomoći da otpuste utjecaje raznoraznih podražaja na svoje tijelo i um i da se opuste.

Djetetu na vlastitom primjeru možemo pokazati kako u određenim trenutcima osjećamo zadovoljstvo i nježnu sreću. Djetetu možemo približiti smirenu i nježnu sreću uz pomoć tehnika vizualne imaginacije ili nekih drugih tehnika meditiranja prilagođenih djeci. Da bi nas dijete moglo pratiti, važno je sljedeće:

Imajte na umu da neće svako dijete odmah prihvatiti sve ove korake. Važno je od početka vidjeti što djetetu najviše odgovara i pomoći mu da od toga krene. Ako dijete ne može osjetiti smirenu sreću, nije dovoljno reći mu da se smiri, nego ga je potrebno postupno voditi do toga da se smiri. Treba mu se opisivati što da radi sa svojim tijelom, kako da usmjeri misli i prati što mu se događa. Sve navedeno treba činiti postupno, polako i redovito, barem nekoliko puta tjedno.

Kako naučiti djecu da predahnu i sreću osjete kao mir i spokoj možete i uz pomoć nedavno objavljene slikovnice izdavačke kuće Evenio Hrčak osjeća da postoji tiha i smirena sreća. Slikovnica spada u terapeutske priče, a kakve su to priče i kako pomažu djeci, možete pročitati OVDJE.

Hrčak osjeća da postoji tiha i smirena sreća jedna je od četiri slikovnice iz serije "Sreća." Sadrži i dodatak sa savjetima za roditelje koji će im pomoći da bolje razumiju ponašanje svoga djeteta te da mu pomognu da na prihvatljiv način izrazi svoje osjećaje. S pričom o hrčku koji je osjetio da postoji i "nježna" sreća pobliže se upoznajte OVDJE.