Vi i vaše dijete od dvije ili tri godine nalazite se u trgovini, sjedite na terasi ili pak kao i svaki dan jedete za stolom i sve se čini savršeno normalno tako dugo dok dijete iz čista mira započne vrištati i plakati da želi ići kući ili ne želi više jesti za stolom. Je li vam poznat sličan scenarij?
Naime, radi se o iznenadnim ispadima bijesa ili tantrumima, koji nisu niti malo neobični za djecu u dobi od dvije godine. Možda ćete u tom trenutku pomisliti da odgajate malog tiranina, ali prema istraživanjima koja su provedena, vrlo male su šanse da djeca te dobi imaju ispade bijesa zato jer žele manipulirati s vama, no oni se javljaju zbog frustracije jer djeca te dobi ne znaju izraziti svoje misli i osjećaje. To je više povezano s njegovim govornim vještinama koje su još uvijek ograničene, pa se ne znaju izraziti na način na koji bi željeli, a razumiju sve više i više riječi koje čuju.
Kada se nakupe različite misli i osjećaji dolazi do ispada bijesa, jedinog načina izražavanja. Naravno, ispad bijesna vašeg djeteta nije niti malo lijep i ugodan prizor, bilo kod kuće, bilo u javnosti. Plač i vika praćeni udaranjem, bacanjem po podu, bacanjem stvari, pa čak i držanjem daha dok ne poplave (ne brinite se, uzet će dah dok više neće moći izdržati), samo su dio repertoara. U tom trenutku, dijete nije u mogućnosti smiriti, bez obzira na pokušaje, ali će i vrlo loše reagirati ako ćete na njega vikati i prijetiti.
Najbolji način je da smireno pričekate da se dijete smiri ili pak s njim izađete iz prostorije i promijenite okolinu koja ga je frustrirala. Nemojte vi sami izlaziti iz prostorije kada započne s ispadom bijesa ostavljajući ga samog da se baca po podu, vrišti i baca stvari, jer ćete vjerojatno pogoršati situaciju. Uz sav bijes i frustraciju, dijete će se osjećati napušteno. Ako pak u ispadu bijesa udara ljude ili životinje, uzmite dijete u naručje u odvedite ga na mjesto odvojeno od ostalih. Ostanite s djetetom dok se ne smiri kako sebe ne bi ozlijedilo.
Budite razumni
Bez obzira kako dugo ispad bijesa traje, nemojte popuštati u njegovim nerazumnim zahtjevima i pregovarati o njima. Naravno, sigurno ćete se naći u situaciji kada će se ispad bijesa dogoditi u javnosti, te ćete ga ako ništa drugo zbog drugih pokušati što prije okončati.
Pokušajte se ne brinuti što drugi misle, jer većina roditelja je prošla kroz iste i slične stvari. Ako ćete djetetu povlađivati svaki puta kada ono počne zahtijevati i bjesniti, dati ćete mu do znanja da može dobiti sve što poželi, a vi ćete izgubiti kontrolu.
Kada „oluja“ prođe, uzmite dijete u naručje i pričajte o tome što se dogodilo. Dajte djetetu do znanja da razumijete njegovu frustraciju i pomozite mu da izrazi svoje osjećaje, primjerice na način: „Bila si ljuta zato jer hrana nije bila onakva kakvu si željela“. Kada dijete potvrdi što ga je zasmetalo i kada shvati na koji način se mora izraziti, istaknite: „Oprosti nisam te razumjela. Sad kada više ne vrištiš i plačeš, mogu lakše saznati što želiš.“
Izbjegavajte očite okidače
Saznajte koje situacije kod vašeg djeteta izbacuju iz takta i pokušajte izbjegavati takve situacije. Ako pobjesni kada je gladno, sa sobom uvijek nosite nešto za pojesti. Ako se teško nosi s promjenama aktivnosti, upozorite ga prije nego što dođe do promjene. Primjerice, kada je vrijeme da s igrališta krenete kući, dajte mu priliku da se prilagodi onome što će se dogoditi.
Također, pazite na znakove prevelikog stresa kojemu dijete može biti izloženo. Primjerice, dijete može biti izloženo stresu jer ste vi i bračni partner pod stresom. Jeste li posljednje vrijeme mnogo odstupali od djetetove rutine? Sve to može utjecati na ispade bijesa.
Dobro razmislite o svojem ponašanju prije nego što okrivite dijete za njegove ispade. Ako dijete i nakon dvije i pol godine još uvijek ima svakodnevne ili vrlo česte ispade bijesa kontaktirajte svojeg pedijatra.
Također, ako je dijete nešto mlađe od dvije godine te ima ispade tri do četiri puta na dan i ne želi surađivati s vama kada je u pitanju, oblačenje, jelo, kupanje i druge rutine, također kontaktirajte pedijatra.
(vam)