Roditeljska želja da se dijete nauči strpljivosti je dobra. Sposobnost čekanja odnosi se na samokontrolu i odgođeno zadovoljstvo, a ovo su 'vrlo važne vještine u stvarnom svijetu jer nitko se ne zabavlja 24 sata dnevno'
Dječje nestrpljenje poznato je u svakom domu širom svijeta. Koliko puta ti se dogodilo, da pričaš na telefon, a dijete ti baš u tom trenutku želi reći nešto što je najvažnije na svijetu. Kažeš mu "molim te, pričekaj nekoliko minuta", a dijete čuje "reci što trebaš". Tako izgleda puno situacija s mališanima i roditeljima. Često sve što roditelji žele je da njihovo četverogodišnje, šestogodišnje ili devetogodišnje dijete bude malo strpljivije. Djeca svoju nestrpljivost pokazuju na igralištu i u dućanu, a stručnjaci imaju objašnjenje zašto je to tako i kako dijete naučiti većoj strpljivosti.
Kako odgojiti ambiciozno dijete koje se trudi i želi postići više?
Roditeljska želja da se dijete nauči strpljivosti je dobra. Sposobnost čekanja odnosi se na samokontrolu i odgođeno zadovoljstvo, a ovo su "vrlo važne vještine u stvarnom svijetu jer nitko se ne zabavlja 24 sata dnevno", kaže stručnjakinja Jill Trumbell sa Sveučilišta New Hampshire. Istraživanja pokazuju da djeca koja postanu strpljivi odrasli ljudi imaju bolje fizičko i mentalno zdravlje, ali i bolje komunikacijske vještine i više napreduju prema svojim ciljevima.
Sve ovo može zvučati kao da je vrlo jednostavno i da je dovoljno reći djetetu "samo pričekaj", ali nije. Dječji mozak nije potpuno razvijen, a mališani žele znati da si tu za njih. Kako onda pomoći djeci da budu strpljivija? Potrebno je da budeš jasna, objasniš to na način na koji oni razumiju i budeš strpljiva jer kao i mnoge druge vještine potrebno ju je stalno njegovati i djeca će je prirodno svladati kako rastu.
Iako se nama čini da bi djetetu sve trebalo biti jasno i u ranijoj dobi, nije sve tako jednostavno. Tek u petoj godini djeca počinju razvijati sposobnost da razmotre tuđu perspektivu i drukčija pravila. "Ako nešto vole, i ti bi to trebala voljeti. Ako nešto mrze i ti bi trebala to izbjegavati", kaže profesorica psihologija Pamela Davis-Kean sa Sveučilišta Michigan. "Djeca su vrlo samoživa i to je primjereno njihovom razvoju", kaže dalje za Greater Good Magazine.
To se počinje mijenjati oko pete godine života. Oko osme godine djeca počinju kritizirati druge, ali i postaju samokritična, ne vide se više kao dobri u svemu. Razvijat će se njihova sposobnost samokontrole i očekivanja s kojima se susreću u vrtiću.
(Foto: Pixabay)
?
S obzirom na sva ovo, pravo je pitanje kako dijete jednostavno naučiti strpljivosti. Stručnjak Philip Zelazo sa Sveučilišta Minnesota to uspoređuje s teretanom. "Možete ići u teretanu, ali to ne traje vječno. Mozak se kontinuirano oblikuje na temelju onoga što radi." Drugim riječima, to je vještina koju treba vježbati i ojačati.
S djecom mlađom od četiri godine treba biti konkretan. Neka to zvuči kao pravilo: ne razgovaraš sa mnom dok sam na telefonu. Trebaš raditi nešto za to vrijeme. "Stvari kod djece u toj dobi su vrlo crno-bijele", kaže Davis-Kean.
S djecom oko četiri godine pomaže im da se pažnja usmjeri na neke druge stvari. Reci mu da sljedećih pet minuta može graditi toranj, čitati knjigu ili bojati. Postavi čak i timer na mobitelu, a kada se upali, dijete će znati da imaš vremena za njega, predlaže Trumbell.
S pet godina mogu razumjeti i koristilo bi im objašnjenje, a ne samo pravilo: "Moramo razgovarati, pa trebaš raditi nešto drugo." U ovom trenutku svog života već razumiju razloge koji stoje iza očekivanog ponašanja.
Kada djeca uspiju strpljivo čekati, pohvali ih, ali ne samo s "odlično". Ovo je za djecu prazna riječ jer ne razumiju što su dobro učinili. Oni neće znati na što se točno odnosi. Bolje je reći: "Znam da je bilo teško i cijenim to što si mi dala vrijeme i bila strpljiva." Bolje je na ovakav način pristupiti učenju, nego samo pričati o posljedicama. Osim toga puno je vjerojatnije da će dijete ponoviti isto ponašanje., kaže Zelazo.