Najčešće pitanje kada se radi o povišenoj temperaturi kod djece glasi: kod koje temperature treba primijeniti mjere za snižavanje, bilo da se radi o tuširanju mlakom vodom ili davanju sirupa za temperaturu? Normalna temperatura mjerena rektalno je oko 37,5 °C, a pod rukom do 37 °C. Ne preporučuju se mjere za suzbijanje vrućice pri temperaturi nižoj od 38 °C, jer tada slabo djeluju. No, ako živa poraste iznad 38 °C pod pazuhom, odnosno 38,5 °C rektalno, uvijek je potrebno snižavati temperaturu.
Dodatni simptomi koji mogu pratiti povišenu temperaturu, ovisno o uzroku, mogu biti znojenje, tresavica, glavobolja, bolovi u mišićima, manjak apetita, dehidracija, opća slabost. Posebno su na vrućicu osjetljiva djeca u dobi od šest mjeseci do pete godine života, zbog nezrelosti središnjeg živčanog sustava, pa ona pri povišenoj tjelesnoj temperaturi mogu odreagirati febrilnim konvulzijama, kratkotrajnim gubitkom svijesti uz grčenje tijela. Roditelje često muči i pitanje koji toplomjer izabrati, jesu li svi jednako pouzdani, te koliko su precizni kod mjerenja temeperature u beba i kod veće djece?
Kako mjeriti temperaturu?
Mjerenje tjelesne temperature kod djece provodi se digitalnim, živinim ili infracrvenim toplomjerom, koji se stavlja u vanjski zvukovod uha ili na čelo djeteta. Pri tome je svakako važno znati da je temperatura mjerena u uhu, rektalno ili oralno viša do jedan stupanj nego temperatura mjerena ispod pazuha. U djece do godine dana preporuča se mjeriti temperaturu rektalno. Toplomjer se drži dokle god živa raste, oko 2-3 minute. Uobičajeni način mjerenja tjelesne temperature u djece starije od 2 godine je toplomjerom pod pazuhom. Uži kraj toplomjera stavlja se u središte pazuha, koje smo prethodno posušili, i potom se nadlaktica prisloni uz tijelo. Djeca trebaju držati toplomjer pod pazuhom 10 minuta jer se zbog nemira toplomjer često pomakne i dobiju se pogrešni rezultati mjerenja (najčešće tjelesna temperatura niža od stvarne).
Vrste toplomjera
Zadnjih godina se postupno napušta upotreba živinih toplomjera zbog potencijalne opasnosti žive po okoliš. Sve više se preporuča upotreba digitalnih toplomjera koji imaju prednost u kraćem trajanju mjerenja tjelesne temperature,uobičajeno za jednu minutu. Postoje i posebni digitalni termometri za mjerenje tjelesne temperature u uhu. Pogodni su za mjerenje temperature u djece i u odraslih, a vrijednosti dobivene njima su od 1 do 1,5 °C više od onih mjerenih pod pazuhom. Upotreba ušnih toplomjera se ne preporučuje u dojenčadi mlađe od šest mjeseci zbog nepreciznosti mjerenja uvjetovanim uskim zvukovodom i nesigurnim očitavanjem temperature bubnjića.
Toplomjer za čelo
Infracrveni toplomjer za čelo, brzo i jednostavno mjeri temperaturu za sve dobne skupine. To je toplomjer koji mjeri infracrvenu energiju koju zrači arterija ispod čela i to bez interferencije s drugim toplinskim izvorima. Vrijeme mjerenja iznosi jednu sekundu. Ne preporuča se za korištenje kod novorođenčadi tj. djece mlađe od tri mjeseca. Postoje digitalni toplomjeri koji su i za oralnu, aksilarnu ili rektalnu primjenu. Vrijeme mjerenja je samo jedna minuta, a završetak mjerenja signaliziraju zvučnim signalom. Zadnje očitanje temperature ostaje zapisano u memoriji.
Toplomjer za uho
Kako se živini toplomjeri svagdje u svijetu povlače iz uporabe, jer je živa otrovna, prednost su dobili digitalni toplomjeri, ili ušni. Roditelji su skloniji toplomjeru za uši, koji najlakše i najbezbolnije može bolesnoj bebici ili malom djetetu izmjeriti tjelesnu temperaturu. Ukoliko se pravilno koriste, ovi toplomjeri su brzi i točni.Može se koristiti kod beba starijih od 3 mjeseca, starije djece i kod odraslih. Ovaj toplomjer koristi infracrvene zrake kod mjerenja temperature u ušnom kanalu. Ponekad je neprecizan, a ponekad pokazuje drastične razlike u temperaturi u odnosu na obični digitalni, pa to može zbuniti roditelje.
Živin toplomjer
Sve je manje u upotrebi. Ovaj toplomjer također se može koristiti i rektalno i oralno, te na stari dobri način - ispod pazuha. Roditelji također s živinim toplomjerom imaju problema, kada su im djeca nemirna i nestrpljiva.Nedostatak mu je što djeca nemaju strpljenja tri do pet minuta držati toplomjer bilo gdje, a toliko živinom toplomjeru treba da pokaže najvišu temperaturu. Tu je i opasnost od loma, curenja i isparavanja žive, odnosno trovanja djeteta. Toplomjeri i tlakomjeri sa živom odlaze u povijest. Naime, još u travnju 2009., sukladno Direktivi EU koja je tada stupila na snagu, zabranjena je proizvodnja novih proizvoda koji sadrže živu.
(M.G.)