Psiholozi i pedagozi stalno naglašavaju da je u odgoju potrebna dosljednost Jednom kada postavite granice, morate ih se pridržavati jer inače djeca dobiju poruku da su granice zapravo fleksibilne i da u konačnici mogu vodu okrenuti na svoj mlin suzama, upornošću, svađom ili još gorim metodama - ozljeđivanjem sebe ili drugih, ili uništavanjem stvari.
Prirodno je i normalno da će dijete pružati otpor kad mu se uskrati ili oduzme nešto što želi. Mala djeca ne razumiju logiku iza toga. Ona ne znaju da je nešto za njih opasno, da je mama nešto zabranila jer se to jednostavno ne radi i nepristojno je ili da tata traži da nešto naprave jer je to dugoročno za njihovo dobro. Dijete u tom trenutku samo zna da je spriječeno u nečem što želi. Zbog frustracije dijete će plakati i protestirati i roditeljima je često to jako teško gledati i emocionalno istrpjeti.
No ma koliko se roditeljima srce paralo, u tim trenutcima trebaju imati na umu tri stvari:
1. Vi ste roditelji i vi ste tu da naučite dijete prihvatljivo se ponašati, a ne obratno 2. Granice postoje da bi pomogle djetetu, a ne da bi ga povrijedile i ne radite ništa loše 3. Djeca to ne znaju, ali oni zapravo vole strukturu, red, granice, rutinu i disciplinu
Imajte na umu da ste vi roditelj
Zadaća roditelja je da usmjerava, uči, potiče ga i pomaže djetetu, a to se radi odgojem, iskazivanjem nježnosti i razgovorom. Zadaća djeteta je da izaziva granice postavljene odgojem, da se ljuti ako ne može dobiti baš sve što hoće i da umjesto razgovora plače i protestira.
Djeca na različite načine izbacuju frustracije, ali u tim trenutcima trebate se podsjetiti na važnu istinu: "U ovom odnosu ja sam roditelj, ja sam odrasla osoba i na meni je odgovornost da od ovog djeteta napravim zdravu odraslu osobu koja će moći i znati funkcionirati u društvu, biti zadovoljna, sretna i samopouzdana."
To znači da vi određujete što se smije, a što ne smije, kad se ide spavati, kako se ponaša za stolom, kako se odnosimo prema stvarima, kako se ponašamo prema drugim ljudima, kako se ponašamo prema starijima i slično. Sva se pravila i granice uvode postepeno, kako već dijete otkriva svijet oko sebe, ali je važno da se oko njih ne pregovara, svađa i da se ne popušta.
Važno je da dijete ne odgaja vas i ne određuje pravila vama.
Granice postavljate za djetetovu dugoročnu dobrobit
Kad dijete plače, moli, kumi, nesretno je, govori da ga boli, guši se u jecajima, nerijetko i mami poteknu suze. Teško je gledati tu ogromnu količinu tuge u tako malenom biću. No dijete drugačije ne zna ispoljiti negativne emocije, pa će vam psiholozi reći da u tim trenutcima treba djetetu pružiti utjehu i pomoći mu da se emocionalno primiri, ali bez da se pri tom poništi pravilo ili granica koju ste postavili.
Dijete smije biti tužno zbog nezadovoljstva, ali njegova reakcija ne smije biti povod da odustanete od odgojnog pravila ili postavljene granice.
"Znam da si tužna jer nisi sada dobila sladoled, ali dogovorili smo se da ćemo sladoled papati poslije ručka", samo je jedan primjer, vrlo jednostavan, kako djetetu reflektirati njegovu emociju, a ne odustati od postavljenog pravila.
I kad vam je teško, uzmite si nekoliko sekundi za sebe, duboko dišite i povratite prisebnost, ali imajte na umu da niste loš ili strog roditelj, da niste nerazumni, već da sve što radite, radite za djetetovo dobro.
Djeca vole granice i rutinu
Iako ih pokušavaju stalno probiti i dobiti ono što žele, djeca zapravo trebaju granice i rutinu. Ako ne postoje smjernice u ponašanju i dnevnoj rutini, dijete neće dobiti potrebni osjećaj stabilnosti i strukture. Već na malim stvarima vidi se koliko je važno da u djetetovu životu postoji poznato i sigurno okruženje i pravila. Na primjer, iznimno je važno da dijete ide spavati u uvijek isto vrijeme, da spava određeni broj sati, da uz sebe ima plišanca ili tješilicu i da ga roditelji isprate u svijet snova. Ako se ne poštuje ta rutina i pravilo, dijete će sljedećeg dana biti razdražljivo, neće se moći fokusirati, slabije će jesti i općenito biti pomalo izgubljeno.
Djetetu rutina i granice daju osjećaj mira i sigurnosti.
Stoga kad vam bude teško jer ste u sukobu s mališanom oko nekog pravila ili postavljene granice, pokušajte se sjetiti ova tri pravila i bit ćete mirniji i staloženiji u rješavanju djetetove frustracije. Kako bude raslo, neka pravila će prihvatiti jer ste na njima bili ustrajni, a doći će neki drugi izazovi. Dobro je što će dijete biti sve bolje u komunikaciji, pa će doći trenutak dok ćete se s njime moći dogovoriti oko nekih stvari. A do tada, tješite, volite, mazite, grlite, ali nemojte odustati od vrijednosti koje djetetu želite prenijeti odgojem.