Gumeni bomboni, zasigurno omiljeni slatkiši mnogih, djece i odraslih, u svom osnovnom sastavu “skrivaju” na prvu, običnu supstancu, želatinu No međutim, kad se zagrebe ispod površine, može se vidjeti da se želatina zapravo dobiva dugotrajnim kuhanjem kože, hrskavica i kostiju životinja, najčešće goveda i svinja, što zasigurno nekim ljubiteljima gumenih bombona neće dobro “sjesti na želudac.” Želatina je inače čist i bezbojan nutritivni sastojak, gotovo da nema okusa, a koristi se u prehrambenoj industriji, znanosti i medicini. U prehrambenoj ga industriji najčešće koriste u nizu proizvoda: od slatkiša do sireva, sladoleda, jogurta, juha, preljeva za salatu te kao sastojak mnogih tvari za zgušnjavanje. Ovaj moderni i lagan zgušnjivač pristupačne cijene nalazi se čak i u plastičnim bocama.

Osim želatine kojima su dodani okusi i boje, gumeni bomboni sadrže još i šećer te poneki dodatak za pojačanje okusa, najčešće kiselost. Prave hranidbene vrijednosti u ovim slatkišima nema, ali zato u njima postoji velika koncentracija šećera.

Zasigurno, najpoznatiji jestivi medvjedići na svijetu su Haribo gumeni bomboni koji su ispisali zanimljivu povijest. Naime, dvadesetih godina prošloga stoljeća, Hans Riegel odlučio je napustiti posao slastičara kako bi počeo proizvoditi bombone za prodaju na lokalnim sajmovima. Riegelovi prvi slatkiši bili su tvrdi, bezbojni bomboni koje je prodavao po lokalnim trgovinama i na uličnim festivalima. Jedina zaposlenica tvrtke bila je njegova supruga koja je bombone dostavljala na svom biciklu, a iako su se sve vrste slatkiša dobro prodavale, gumeni su bomboni privlačili najviše pažnje. Nezadovoljan njihovim oblikom, Riegel je tragao za novim rješenjem pa se prisjetio rasplesanih medvjeda koje je sreo na jednom dječjem festivalu. U spomen na vesele medvjede, svojim je bombonima podario novi izgled. Godine 1975. medvjedić postaje zaštitni znak tvrtke koja danas proizvodi stotinu milijuna bombona dnevno i posluje diljem svijeta.