Svaka buduća majka želi od prvog dana svoje trudnoće je li njezino dijete zdravo i hoće li takvo ostati. Moderna tehnologija, 3D i 4D ultrazvuci, te različite druge pretrage već vrlo rano mogu otkriti je li s plodom sve u redu, te postoje li kakvi poremećaji.
Ipak, jedan od najpouzdanijih pretraga, što se tiče utvrđivanja zdravlja ploda, u ranim fazama trudnoće je amniocenteza, za koju se ne odlučuje veliki broj žena, jer se smatra da ukoliko ultrazvučne pretrage ne pokažu abnormalnosti ploda, te u obitelji ne postoje određene indikacije da bi se taj postupak trebao obaviti, ona se izbjegava.
Što je ustvari amniocenteza?
Radi se o testiranju plodne vode, koja se nalazi okolo ploda u razvoju. Postupak se provodi na način da se kroz abdomen i maternicu uvede igla, u područje oko ploda, ali na način da se ne dira niti plod niti posteljica. Uzima se vrlo mala količina plodne vode, po prilici 14. grama, odnosno količina od jedne do dvije jušne žlice. Nakon toga, plodna voda ide na genetsku analizu, jer se u njoj nalaze stanice od ploda, pa se tako mogu dobiti iz nje sve potrebne informacije o zdravlju ploda.
Amniocenteza se najčešće radi između 15. i 18. tjedna trudnoće, no može se napraviti i prije 14. tjedna iako to baš nije praksa, jer je plodne vode tada još vrlo malo, pa postupak može izazvati pobačaj, a šanse za to su 1 naprema 200. Nakon 32. tjedna amniocentezom se može provjeravati razvijenost pluća od djeteta.
Kome se preporuča amniocenteza?
Kao što smo naglasili, amniocenteza nije uobičajen postupak koji se obavlja ili preporučuje svim budućim mamama, nego za to njega najčešće moraju postojati određene indikacije. Tako se ona preporučuje trudnicama koje imaju više od 37 godina, ženama koje su već rodile djecu s Downovim sindomom, zatim Bifida Spina (rascjepom kralježnice), anencefalijom ili encefalokelom. Također, ova pretraga preporuča se onima ženama koje znaju da u obitelji postoje određene rijetke genetske abnormalnosti.
Ukoliko se pitate zbog čega se trudnicama iznad 37 godine života preporuča amniocenteza, razlog su njihove godine zbog kojih u trudnoći postoji veći rizik za genetskim abnormalnostima, a jedan od najčešćih je Downov sindrom.
Naime, kod starijih trudnica šanse da rode dijete s Downovim sindromom znatno se povećavaju i iznose 1 naprema 100. U trudnoći nakon 40. godine života šanse su još veće.
Kako se pripremiti na amniocentezu?
Detalje postupka saznat ćete od liječnika, no evo određenih smjernica koje možete očekivati i koji se poželjno držati.
Najbolje je da na amniocentezu dođete s punim mjehurom, jer pun mjehur podigne maternicu s bebom, što olakšava pregled na ultrazvuku. Slijedi detaljan pregled na ultrazvuku, gdje se utvrđuje položaj posteljice, te se isključuje eventualna trudnoća s blizancima.
Nakon pregleda ultrazvukom, područje trbuha se detaljno čisti, te započinje postupak s iglom, koja se polako uvodi područje trbušne šupljine i maternice. Položaj igle cijelo vrijeme se nadzire ultrazvukom. Postupak traje vrlo kratko, jer je potrebno oko minute da se izvuče potrebna tekućina. Nakon toga, igla se vadi, slijedi ponovni pregled ultrazvukom, a ako je sve u redu, majka može kući.
Preporučuje se mirovanje do kraja dana, a nakon toga, buduća majka može obavljati sve uobičajene aktivnosti. Postoji mogućnost manje neugodnosti nakon postupka, no ne bi smjelo biti jačih bolova, gubitka krvi ili istjecanja plodne vode. U protivnom, potražite hitnu pomoć.
Za što se sve testira plodna voda?
Prvenstveno se procjenjuje količina određenih proteina – alfa-fetoproteina. U slučaju velikih količina tih proteina, vjerojatno plod ima deformaciju Spina Bifida. Drugi test odnosi se na stanica koje u sebi sadrže kromosome s važnim genetskim podacima koji mogu ukazati na određene genetske malformacije. Također, moguće je utvrditi spol djeteta.
Za rezultate morat ćete čekati i do 21 dan, jer je potrebno stanice uzgojiti u laboratoriju.
(vam)