. Pojava ovih i drugih autoimunih bolesti prisutnija je kod žena, a osobito kod onih u reproduktivnoj dobi.
Lupus napada žene devet puta češće nego muškarce, reumatoidni artritis četiri puta češće, a multipla skleroza tri puta češće. Isto tako, mnoge žene obole upravo tijekom trudnoće ili nakon poroda, pa znanstvenici već godinama tragaju za odgovorom na pitanje - je li trudnoća okidač za pojavu autoimunih bolesti?
Kako bi rasvijetlili ovu problematiku, znanstvenici su analizirali medicinske kartone više od milijun žena u Danskoj, rođenih između 1962. i 1992. godine. Čak 43,4% nije ih nikada bilo trudno, 44,3% ih je prvi puta rodilo konvencionalnim putem, njih 7,6% prvi je puta rodilo pomoću carskog reza, a njih 4,1% imalo je pobačaj (brojke se ne slažu u potpunosti, jer žene koje su abortirale nisu sve kazale jesu li imale i drugih trudnoća nakon pobačaja).
Od približno milijun ispitanih žena, 25.570 razvilo je neku od autoimunih bolesti. Znanstvenici su otkrili da su žene u prvoj godini nakon konvencionalnog poroda ili carskog reza, bile pod 30% većim rizikom obolijevanja od spomenutih bolesti. Taj rizik bio je 30% manji u prvoj godini nakon pobačaja kod žena koje su odlučile da ne žele imati dijete.
"Ova otkrića mogu se primjeniti na bilo koju grupu žena", kazala je istraživačica Keelin O'Donoghue, doktorica kliničke medicine na Sveučilišnoj bolnici u Corku (Irska).
Znanstvenici su iz prijašnjih istraživanja već znali da stanice fetusa počinju kružiti majčinom krvi vrlo rano u trudnoći i mogu biti pronađene u koštanoj srži i drugim tkivima u majčinu tijelu i desetljećima nakon poroda. Spekuliralo se da majčin imunološki sustav napada te stanice fetusa, ali istovremeno i nehotice napada i organizam majke. Isto tako, tijekom poroda krv novorođenčeta miješa se s majčinom, a osobito kod carskog reza, kada više krvi prelazi iz posteljice u majčino tijelo.
Obzirom da je istraživanje pokazalo kako je rizik za pojavu autoimune bolesti manji nakon pobačaja, znanstvenici su pretpostavili da rani gubitak fetusa dozvoljava da više matičnih stanica uđe u krvotok majke, a koje su istovremeno manje utjecajne na imunološki sustav majke od stanica fetusa u kasnijem njegovu razvoju ukoliko trudnoća nije prekinuta. To su dokazala i prijašnja laboratorijska istraživanja, kaže dr. O’Donoghue.
Postoji veći broj zbunjujućih faktora s kojima su se znanstvenici u ovom radu suočili. Primjerice, efekt koji su znanstvenici proučavali možda nema veze s trudnoćom, već s činjenicom da žene obično prolaze kroz razne medicinske testove tijekom trudnoće, pa se tek u trudnoći ili nakon poroda dijagnosticira autoimuna bolest koja je postojala i prije. Ovo bi se moglo razriješiti na način da se usporede različite grupe žena koje su primile različitu vrstu medicinske skrbi i testiranja tijekom trudnoće. Isto tako, dr. O’Donoghue želi ispitati kako daljnje trudnoće, a ne samo prva, povećavaju rizik od pojave autoimunih bolesti u trudnoći.
Razumijevanje zašto se autoimune bolesti razvijaju nakon poroda bit će od koristi onima koji planiraju ili kreiraju liječenje za te različite bolesti. Ukoliko su karika koja nedostaje stanice fetusa koje ostaju u majčinu tijelu, tada se njihovo putovanje po majčinu tijelu može manipulirati, ako se već ne može spriječiti. Sve zajedno treba biti dobro izbalansirano kako se ne bi uništili pozitivni učinci stanica fetusa za dugoročno zdravlje majke.
U svakom slučaju, potrebno je još jedno dugoročno istraživanje koje će dati dodatne informacije o utjecaju trudnoće na razvoj autoimunih bolesti.
Istraživanje je objavljeno u svibnju, u stručnom časopisu PLoS ONE.