Vaše dijete toliko se mijenja i raste svaki dan, ne samo fizički nego i inteligencijom, pa je i vama samima gotovo nemoguće pratiti sve te promjene. Kada je s vama, dijete je veselo, otvoreno, samo da vam se ne popne na glavu, priča, pjeva, pleše...luduje, no kada se nađe u društvu nepoznate djece i odraslih osoba ili u nepoznatoj okolini, zatvara se i postaje najsramežljivije dijete na svijetu. Iz njega uopće ne izlaze riječi pozdrava, skriva se iza vas, ne odgovara na pitanja nepoznatih ili manje poznatih osoba i djece, a nerijetko poteku suze...
Sve to su znakovi da vaše dijete još uvijek nije usvojilo pravila socijaliziranja i interakcije. Pitanje je što možete učiniti po tom pitanju?
Genetika i odgoj
Sram kod predškolske djece nije uvijek stvar odgoja, nego na to ima utjecaj sam karakter s kojim se rodi svaka osoba. Sociolozi su dugo vremena smatrali da najveći utjecaj na djetetovo ponašanje ima okolina u kojoj dijete odrasta, no novija istraživanja su pokazala da ponašanje uvjetuje ponajprije genetika, a zatim okolina. Osim toga, kod većine djece se javlja samo privremena sramežljivost, koja nestaje kako se dijete opusti i upozna novu okolinu.
Kako možete ohrabriti „sramežljivca“?
Ako unaprijed znate da će se vaše sramežljivo dijete naći u nepoznatom okruženju i u nepoznatoj situaciji, pripremite ga za to unaprijed, bilo da se radilo o prvom odlasku u vrtić, ili događaju gdje će biti mnogo ljudi i gdje će biti živo i bučno. Jedan od načina na koji možete pripremiti dijete je igrom. Uzmete omiljenu lutku ili neku drugu igračku i ona predstavlja glumi sramežljivo dijete, a vaše dijete neka bude roditelj koji mora lutki pomoći da se više ne srami i da se upozna s drugim imaginarnim ljudima i djecom. Mogli biste doći do nevjerojatnih otkrića i razmišljanja djeteta, te otkriti u čemu je problem.
Drugi način je da dijete potaknete na pričanje o tome što će se dogoditi na mjestu gdje idete i to na način da dijete kaže potencijalne situacije koje bi se mogle dogoditi. Na taj način trebali biste saznati mnogo o strahovima i nesigurnostima svojeg djeteta. Nakon toga vi ispričajte drugačiji potencijalni scenarij događaja koje je on opisao.
Treći način je igranje uloga s različitim scenarijima, što isto može na pozitivan način utjecati na samopouzdanje djeteta.
Igrom do samopouzdanja
Jedna od najvećih životnih promjena je kada vaše dijete započne ići u vrtić, što može predstavljati i veliki problem, ako je vaše dijete pretjerano sramežljivo. Kako se to ne bi dogodilo, postoje određeni način na koji možete pomoći djetetu kako bi se bolje i lakše prilagodilo novom okruženju. Prije nego što dijete počne pohađati vrtić, odvedite ga u posjetu vrtiću, ako je potrebno i nekoliko puta kako bi stvorilo dojam prostora, djece, tete u vrtiću u svega što bi ga moglo uplašiti te uzrokovati zatvaranje u sebe.
Vježbajte razgovaranje s drugom djecom i odraslima igrajući igru. Zamolite svoje dijete neka bude vodič po stanu kada vam u posjetu dođu odrasli i/ili djeca, ohrabrite dijete da samo naruči svoje jelo u restoranu, zatraži omiljeno pecivo u pekari, sladoled u slastičarnici. Ne samo da će nakon nekog vremena vaše dijete imati bolje samopouzdanje, također će početi shvaćati na koji način funkcionira konverzacija – davanje i primanje.
Zatražite podršku starijeg djeteta, bilo da se radilo od starijoj braći i sestrama, djetetu obiteljskih prijatelja ili djetetu prvih susjeda s kojim se vaše dijete dobro slaže. Starije dijete može mlađe dijete lakše upoznati s drugom djecom ili mu pak pružiti potrebnu sigurnost i samopouzdanje. Vaše sramežljivo dijete će nakon nekog vremena vidjeti da se nema čega bojati.
Upoznavanje prijatelja
Ako vam je dijete sramežljivo, upoznajte ju s potencijalnim prijateljima polako, jedan po jedan. Nemojte očekivati mnogo od prvog susreta. Možda će ih biti potrebno nekoliko kako bi prijateljstvo „kliknulo“. Nemojte forsirati susrete ako vidite da vaš pokušaj ne funkcionira. Ako prijateljstvo uspije, velike su mogućnosti da će vaše dijete, uz pomoć tog djeteta biti prihvaćeno od veće grupe djece. Nije loše niti druženje s nešto starijom djecom, kako bi se naučilo socijalizaciji, dok s druge strane će se njegovi vršnjaci ugledati u njega što može pak biti dobro za samopouzdanje.
Profesionalna pomoć
Ako mislite da je vaše dijete presramežljivo, zapitajte se nekoliko osnovnih pitanja. Ima li prijatelje? Priča li o njima? Ako vam se čini da je uvijek samo i izolirano, porazgovarajte s tetom o vrtiću. Postoji mogućnost da vi slučajno propustite trenutke kada se ono druži s drugom djecom. Ako pak zaista utvrdi da vaše dijete ima više poteškoća sa socijalizacijom od druge djece jednake dobi, obratite se za pomoć pedijatru, koji će vas moći uputiti na pregled dječjem pedagogu, psihologu ili nekom drugom specijalisti.
(vam)