Udomljavanje psa ili mačke, ili pak kupnja zamorca, papige ili tek zlatne ribice – svaka će životinja imati itekako pozitivan utjecaj na razvoj mališana. Osim neraskidive veze koja se stvara između djeteta i životinje, briga o njoj također nosi i kvalitetne lekcije o odgovornosti.
Uz to, mnogi se stručnjaci slažu kako je upravo kućni ljubimac povezan s većom fizičkom aktivnosti djeteta. Ta aktivnost u konačnici može značiti i manji rizik od pretilosti i razvoja nekih bolesti. Međutim, ono najvažnije tiče se prijateljstva mališana i životinje, ali i svakodnevnog fizičkog kontakta kod kojeg bi negdje ipak trebalo povući granicu.
Interakcija psa i mališana
Mnoga djeca od malih su nogu naviknula na prisustvo psa u svojoj blizini. U njemu su često nalazila i najboljeg prijatelja, partnera u igri, ali i nekoga koga u svakom trenutku mogu „gnjaviti“. Upravo se tu često krije problem koji brzo može izbjeći kontroli. Mnogi mališani u prvim godinama života jednostavno nemaju prirodno „usađen“ osjećaj za ono što životinjama, ali i ljudima oko njih smeta. I dok druga osoba može riječima upozoriti dijete da ju smeta ono što radi, životinja će jednostavno reagirati instinktivno.
To znači kako često može doći i do agresivnijeg ponašanja kod inače izrazito umiljatog psa. Iako se mnogim roditeljima u tom trenutku može učiniti kako je njihov ljubimac „podivljao“, istina je kako se on refleksno brani od potencijalne opasnosti na jedini način koji zna.
Opasnost od ugriza
Iako neke pasmine slove kao agresivnije, istina je kako će se većina kućnih pasa za agresivno ponašanje odlučiti tek u slučaju da se osjećaju iznimno ugroženima. Ugrizi su stoga česta posljedica takvih situacija, a nisu ih pošteđeni niti najmlađi. Kada do toga dođe, cijelo kućanstvo se odjednom „preokrene naglavačke“. Roditelji često ne znaju kako dalje postupati, te razmišljanja često krenu u smjeru kako se psa najbolje riješiti radi sigurnosti djeteta. Međutim, najvažnije je od samog dolaska djeteta na svijet (ili psa u kuću) usmjeriti svoje ponašanje tako da do navedene situacije niti ne dođe.
Za početak je važno razumjeti koji su to potezi koji bi ljubimcu mogli zasmetati, koliko god se inače dobro slagao s mališanom. Primjerice, guranje ručica u zdjelu s hranom prilikom hranjenja nije nešto što će psi duže vrijeme tolerirati. Uzimanje igračke iz usta, kao i buđenje prilikom dubokog sna nisu situacije koje će čovjekov najbolji prijatelj uvijek jednostavno ignorirati. Prejako stiskanje i grubo maženje također su pri vrhu liste stvari na koje pas može agresivno reagirati. Razmislite, sve navedeno su također situacije koje bi zasmetale i svakom čovjeku. Stoga ne možete računati na to kako će vaš, inače discipliniran, pas jednostavno ignorirati ono što ga zasmeta.
Važno je i napomenuti kako većina pasa neće automatski gristi, već će na neugodan podražaj reagirati određenim „znakovima upozorenja“. To su najčešće režanje, naglo okretanje glave u stranu, te općenito ignoriranje djeteta i ubrzano udaljavanje od njega. Ove su radnje jasan znak koji bi dijete trebalo prepoznati kao svojevrsno upozorenje, te se barem nekoliko minuta ne bi trebalo približavati psu, ili trčati za njim nakon što se udalji.
Iznimna važnost nadzora
Umjesto da se oslanjate na njegovu iznimnu vezu s mališanom, probajte djetetu na vrijeme objasniti kako psu takve stvari smetaju. Najbolje je to učiniti u situacijama u kojima vidite kako dijete kreće prema životinji s namjerom da učini nešto od navedenog. Iako vas neće poslušati prvi, pa možda niti drugi ili treći put, važno je u svakoj sličnoj situaciji upozoriti mališana na isto. To također znači da bi trebalo držati konstantan nadzor nad djetetom kada je u blizini životinje, barem prvih nekoliko mjeseci. Uz vaše opaske i postepenim upoznavanjem životinje, mališan bi bez problema trebao shvatiti što se smije, a što ne. A upravo odnos u kojem se s poštovanjem odnosi prema psu, temelj je za prijateljstvo koje će dugo trajati.