Nitko uopće ne osporava činjenicu da su djeca najveća radost svake obitelji, ali također je činjenica da ona ostavljaju značajan trag u kućnom budžetu. Koliko stoji podizanje djece i zašto se unatoč svim negativnim stranama, muškarci i žene odlučuju na roditeljstvo?
Novo istraživanje Nacionalnog centra za socijalno i ekonomsko modeliranje iz Australije otkrilo je da podizanje dvoje djece u Australiji, obitelj stoji 812.000 australskih dolara ili oko 4,5 milijuna kuna. Samo u Australiji, troškovi podizanja djece porasli su za 50% u posljednjih šest godina. Ovakve informacije i izračune za Hrvatsku nemamo, ali nije ni potrebno posebno dokazivati da djeca traže svoje. Osim nužne hrane, odjeće i obuće, tu su troškovi vrtića, školovanja, izvanškolskih aktivnosti, liječnika i lijekova, stručne pomoći i dodatnih edukacija, prijevoza, izleta, džeparca, a mora se pronaći novaca i za povremene poklončiće i veće prigodne darove. Ukoliko dijete ima bilo kakve posebne potrebe, troškovi su dvostruko ili trostruko veći.
Ako svemu tome pridodamo i činjenicu da barem do njihove 25. ne spavamo od brige, ne koristimo svoje slobodno vrijeme kako bismo željeli, sve podređujemo njihovom ritmu i potrebama, a i znanstvenici nam kažu da smo nesretniji od poznanika koji nemaju djecu, s pravom se postavlja pitanje - zašto imamo djecu?
U kontekstu financija, kada bi uklonili sve emotivne, vjerske, vrijednosne i svjetonazorske razloge, ekonomisti bi kazali da su djeca u nekoj obitelji ili trajno ulaganje ili nešto namijenjeno našoj trenutnoj konzumaciji. Užitak koji osjećamo kada promatramo djecu je zapravo konzumiranje njihove prisutnosti. Je li to krajnji cilj? Uživati u njima, uživati u njihovim zagrljajima, odrastanju i smijehu?
Neki u djeci vide dugoročno ulaganje u obitelj, u društvo i u budućnost. Ali kada bi opet na stranu stavili svjetonazorske vrijednosti i razmišljali kao ekonomisti, morali bi se suočiti s činjenicom da je ulaganje u djecu kako bi oni jednog dana brinuli o nama, vrlo rizičan ulog s vrlo nesigurnim ishodom.
Naime, ideja da će se djeca brinuti o nama kad ostarimo ili dođemo u mirovinu, postaje utopija. Zbog krize i opće ekonomske situacije, događa se upravo suprotno. Roditelji sa svojim malim, ali koliko-toliko sigurnim mirovinama, i dalje uzdržavaju svoju djecu i unuke. Ta ista djeca već su u zrelim godinama, ali ne mogu samostalno, iz ovog ili onog razloga, financijski uzržavati svoju djecu.
Crne su brojke i vezane za buduće generacije. Naša djeca, posebno u Hrvatskoj, živjet će puno gore no što mi živimo danas. Nedavno istraživanje o mladima u vremenu krize, koje su prošlog ljeta proveli Institut za društvena istraživanja i Zaklada Friedrich Ebert na 1500 mladih od 14 do 27 godina, pokazalo je da je zbog pada gospodarske aktivnosti iznimno narasla nezaposlenost mladih. Najvitalnija dob, kad bi se trebali zaposliti, raditi na svojoj karijeri, dokazivati se, osiguravati si bolji prihod, a time i bolji standard u srednjoj i zreloj dobi, za njih je izgubljeno vrijeme koje je nemoguće nadoknaditi.
Umjesto da se s godinama osamostaljuju i roditeljima budu financijsko rasterećenje, kako rastu, oni postaju sve veća briga.
Stoga ne čudi da je općenito natalitet u padu. Kad se treba odlučiti za drugo ili treće dijete, svi će prvo jako dobro promisliti o tome mogu li si prinovu priuštiti. Naravno, ima puno opreme i stvari koje se mogu reciklirati od starije djece, ali novčane brige neizostavna su otegotna okolnost sreći roditeljstva.
Kada bi sve gledali hladno matematički i čisto znanstveno ekonomski, imati djecu danas nije financijski razumno ulaganje. Time dolazimo do zaključka da ih imamo jednostavnpo zato jer ih volimo imati kraj sebe. Štoviše, djeca se savršeno uklapaju u opis onog što bi ekonomisti nazvali "luksuz" - nije nam teško, niti žao na njih potrošiti sve naše prihode, u njima neizmjerno uživamo, volimo se njima hvaliti, uvijek ih imamo uz sebe i daju nam taj poseban osjećaj važnosti.
I na kraju...
Ekonomisti vole preptostavljati da su ljudi racionalne individue koje donose odluke na temelju troškova i dobiti.
Možda su roditelji u totalnoj zabludi kada odaberu imati djecu.
Ili možda u izračunima o financijskim davanjima koja odu na djecu, ima nešto pretjerivanja.
A možda su svi ti zagrljaji, poljupci i osmijesi u konačnici puno vredniji od bilo kakvog novca.
Slušati srce ili razum? Nema ispravnog odgovora.