Često se roditelji javljaju logopedu s pitanjem što je zapravo u razvoju govora primjereno kojoj dobi, te kako pratiti i poticati djetetov govor? Odgovor dakako ponajprije ovisi o djetetovoj dobi. Kada je u dobi od 2-3 godine treba obratiti pažnju ima li dijete riječ za gotovo sve stvari i pojmove. Koristi li se rečenicama od 2-3 riječi i postavlja li pitanja. Kod djece od 3-4 godine govor je najčešće razumljiv i nepoznatima. Govori o događajima u vrtiću i kod prijatelja. Služi se brojnim rečenicama koje imaju četiri i više riječi. Izgovor nekih glasova još uvijek ne mora biti pravilan, to su glasovi szc, šžč, r, i to je za tu dob očekivano.
Dijete koje je dobi 4-5 godina razumije gotovo sve što se govori u njegovoj okolini, može slijediti pričanje priče, poznaje četiri osnovne boje, ima pojam broja. Može također ispričati kraći slijed događaja, posjeduje dosta bogat rječnik, te govori tečno s malim brojem pogrešaka u izgovoru i gramatici.
Predškolska dob i govorni poremećaji
Koji su najčešći govorni poremećaji kod djece predškolske dobi, te na koje načine roditelji mogu poticati komunikacijski, jezični i govorni razvoj djeteta?
Poremećaji koji se najčešće javljaju u predškolskoj dobi su poremećaj izgovora glasova i mucanje, dok u školskoj dobi najviše teškoća se javlja kod čitanja i pisanja. Dislalija ili poremećaj izgovora glasova najčešći je govorni poremećaj kod djece. Može se javiti samostalno ili prati neke druge govorne poremećaje. Očituje se kao izostavljanje glasova unutar riječi, primjerice, umjesto riba – dijete kaže iba), kao zamjena glasova nekim drugim glasovima ili kao iskrivljen izgovor glasova. Roditelji se trebaju zabrinuti ako dijete sa 5 do 5,5 godina još uvijek nije usvojilo pravilan izgovor svih glasova, a što onda zahtijeva stručnu pomoć i odlazak logopedu,
Usporen razvoj govora
Dijagnoza usporen razvoj govora najčešća je kod djece čiji je govor još u razvoju, ali sporije u odnosu na vršnjake. Djeca razumiju što im se govori, ali sama ne govore dovoljno, nemaju formiranu rečenicu, u rečenici nedostaju glagoli, veznici, rječnik je siromašan, na govor ih treba posebno poticati. Djeca razumiju govor svoje okoline, ali se služe rečenicama koje nisu primjerene kronološkoj dobi. Naime, djeca u dobi od tri godine već bi se trebala služiti gramatički ispravnim rečenicama i to ne onim najjednostavnijim. Izgovor još nije čist, nesustavne greške česte su kod duljih riječi, prilozi vremena i brojevi još nisu usvojeni, rječnik je sužen, ali je struktura rečenice ispravna. U djece s usporenim razvojem govora izostat će razvoj rečenice. U rečenici će nedostajati vezne riječi, pomoćni glagoli, prijedlozi, veznici, rječnik će biti siromašan, a izgovor glasova zaostajat će za izgovorom vršnjaka. Kad roditelji posumnjaju na bilo kakva zaostajanja u govoru trebali bi se odmah obratiti za pomoć logopedu. Ako je dijete još uvijek premalo za rehabilitaciju, roditelji će dobiti upute na koji način poticati i razvijati govorni razvoj.
Mucanje ili poremećaj tečnosti govora
Mucanje je poremećaj tečnosti govora koji karakteriziraju ponavljanja dijelova riječi ili rečenica, produljivanje glasova, zastoji u govoru te umetanje različitih glasova ili poštapalica. Za roditelje koji kod svog djeteta primijete neke znakove mucanja, svakako je savjet da što prije potraže pomoć logopeda, koji će procijeniti učestalost i oblik govornih netečnosti, te dati potrebne savjete. Kod mucanja važno je ne naglašavati djetetov način govora, zadirkivati ga i ispravljati. Djetetu govorite nešto sporijim i opuštenijim tempom. Slušajte što dijete govori, a ne kako govori. Što manje tražite od djeteta da govori, postavljajte mu pitanja na koja može odgovoriti jednom do dvije riječi, čitajte mu vesele i lagane priče smirenim i laganim tempom i nemojte od mucanja učiniti nešto čega se treba sramiti. Pravog mucanja nema bez svijesti o poremećaju.
Disleksija
Disleksija najčešće označava skupni termin za teškoće u čitanju, pisanju, računanju, razumijevanju teksta i govora. U užem smislu riječi, taj termin označava teškoće čitanja. Iako postoje tipični i u najvećem broju slučajeva slični simptomi, disleksija se u raznih osoba manifestira u različitim oblicima i stupnju jakosti. A to su disgrafija, koja označava teškoće u pisanju koje su gotovo dvostruko češće od teškoća u čitanju. Diskalkulija označava pak teškoće u razumijevanju i usvajanju matematičkih pojmova i operacija.
Obilježja teškoća čitanja:
- Teškoće povezivanja glasova i slogova u riječi
- Mijenjanje riječi premještanjem ili umetanjem slogova (vrata=trava)
- Zamjena slova ili slogova ( do=od)
- Pogađanje riječi ( mračni=mačka, dobar=obad)
- Izostavljanje slova i slogova, kao i cijelih riječi ( davnina=davni)
- Vraćanje na pročitani red ili izostavljanje reda
- Djeca se mogu požaliti da im slova „plešu“, bježe, mijenjaju svoj položaj.
Otkriti smetnje na vrijeme
Dijete s disleksijom umara se puno brže od druge djece, ono mora upotrijebiti znatno više koncentrirane pažnja da bi uopće moglo pratiti što se događa. Može pročitati jednu riječ na nekoliko pogrešnih načina, a da to niti ne primijeti. Može pročitati riječi točno, a da ne razumije što čita. Može jedan dan „zablistati“, a drugi dan biti potpuno isključeno i nesigurno. Može se činiti kao da ne sluša, a zapravo ima problema s pamćenjem instrukcija u nizu. Može se činiti lijeno, a zapravo ima probleme u organizaciji obaveza i treba mu pomoći u tome.