Iako se sva djeca njegove dobi rado igraju u društvu i razgovaraju o različitim "dječjim" interesima, vaše je dijete samotnjak, ne zanimaju ga igre i teme koje dotiču njegove vršnjake, ali zato pokazuje ogroman interes za određeno područje o kojemu zna čak i više od vas.
Osim toga, strah vas je kako će reagirati u velikoj skupini djece jer buku i žamor doživljava izrazito jako, prilično je usmjeren na sebe i svoje potrebe i ponekad vam se čini kao da živi u sasvim nekom drugom svijetu. Je li riječ o osebujnom karakteru ili o sindromu autističnog spektra o kojemu se malo govori i zna - Aspergeru?
Rutina je neizmjerno važna malim Aspergerovcima
Aspergerov sindrom ili Asperger, razvojni je neurološki poremećaj iz autističnog spektra, ali nije autizam što se često krivo tumači. Glavna karakteristika ovog sindroma jest nemogućnost razumijevanja okoline. Osobe s Aspergerom imaju problem u funkcioniranju u društvu, teško opisuju i razumijevaju svoje i tuđe emocije, teško zadržavaju pažnju na trenutnoj aktivnosti( osim ako je riječ o opsesiji nekom radnjom, područjem, stvari) te nisu u potpunosti svjesni situacije u kojoj se nalaze.
Za razliku od autizma, Aspergerovci nemaju poteškoće u govornom i spoznajnom razvoju, ali pokazuju neobične govorne karakteristike pa su im odgovori uglavnom kratki, a razgovaraju kao maleni stručnjaci, vrlo pedantno i koristeći vokabular netipičan za svoju dob.
Sličnosti s autizmom svakako su slijepo slijeđenje rutine čije narušavanje može znatno utjecati na njihovo raspoloženje i uznemiriti ih. Mnoga djeca Aspergerovci nisu u stanju nositi se s vlastitim emocijama ukoliko nešto ne ide po planu ili onako kako su oni zamislili. Izljevi bijesa i tuge tada su očekivana reakcija.
Nerazumijevanje sarkazma, šala i prenesenih značenja
Djeca s ovim sindromom sve shvaćaju doslovno pa sarkazam, šale, viceve i bilo kakva prenesena ili skrivena značenja u pričama, crtićima, predstavama ili svakodnevnom govoru neće biti u stanju razumjeti.
Također, zbog pojačane osjetljivosti osjetila, ova djeca ponekad imaju problema s nošenjem određene tkanine, diranjem materijala koji im izazivaju nelagodu, a i bilo koji zvučni ili vizualni podražaji koji su za njihov doživljaj preintenzivni, izazvat će nemir.
Još jedna sličnost s autizmom jest njihova intenzivna okupiranost određenim područjem o kojemu znaju gotovo sve, a kada o njemu govore služe se riječnikom odraslih ljudi, čak i stručnjaka. Aspergerovci su uglavnom djeca prosječne ili visoke inteligencije te, iako zaostaju u socijalnim vještinama, pokazuju zavidna znanja u području koje ih zanima, najčešće u matematici ili umjetnosti.
Najveći problem na koji Aspergerovci nailaze jest nerazumijevanje odnosno nestrpljenje za njihov svijet koji je prilično drugačiji od onoga na koji smo navikli. Teško podnose kritiku odnosno način na koji im se nastoji ukazati da griješe pa je važno da ih se upozorava mirnoga tona i jasnim jezikom.
Ukoliko uočite karakteristike ovog sindroma i na svojemu djetetu, ne mora značiti da je dijagnoza automatski potvrđena. Dijete je najbolje odvesti terapeutu kako bi ispitao je li zaista riječ o Aspergeru, nekom drugom poremećaju iz autističnog spektra ili je jednostavno riječ o djetetu osebujna karaktera.
Asperger nije bolest, mnogi čak negiraju da je riječ o poremećaju već ga klasificiraju kao sindrom koji se ne može izliječiti, ali se može kontrolirati terapijom i pravilnim pristupom okoline. Osim roditelja, čija je uloga najveća, važna je i podrška vrtića, škole i djece s kojom mali Aspergerovci dolaze u doticaj.
Budući da pokazuju izrazito nisku dozu empatije i teško doživljavaju tuđe emocije i probleme, može ih se percipirati kao sebične i kazniti, no njihovu narav treba prihvatiti i prilagoditi im se kako bi interakcija prošla što lakše. Sindrom je češći kod dječaka, ali i broj djevojčica s ovim sindromom raste posljednjih godina.