Je li u redu da se djeca igraju s igračkama-oružjem? Je li to bezazlena zabava ili se djeci šalje kriva poruka?
Igračke – pištolji, puške, mačevi i slične stvari nekada su bili najnormalnija stvar. U stvari još uvijek to jesu, samo što se moderni, današnji roditelji sve češće pitaju koliko je dobra ideja da djeca "pucaju" ili "ubijaju" jedni druge, iako to bila samo igra.
Mnogo psihologa i roditelja smatra da igračke-pištolji nemaju što raditi u kući gdje su djeca jer šalju krivu poruku. Psihijatrica Carole Lieberman tvrdi: "Igračke-oružje potiču na nasilnu igru. Djeca vide da se pištolji i puške koriste na televiziji, u filmovima... I oni žele oponašati svoje heroje, iako još ne razumiju što smrt zapravo jest".
Pa, jesu li onda igračke-oružje zaista loše? Postoji puno istraživanja koje povezuje umjetne pištolje i puške s agresijom kod djece. No, većina tih istraživanja ima velike mane – recimo većina njih ne istražuje činjenicu da se možda agresivna djeca više vole igrati upravo s igračkama-pištoljima, odnosno da nisu igračke - pištolji te koje ih inspiriraju da budu agresivni, jer su oni to već bili i prije nego što su se susreli s igračkom. Isto se može tvrditi i za videoigrice koje znaju biti prilično nasilne i pune krvi.
Vjerujem da će se i ovdje kod nas naći puno majki koje, ako imaju izbora, neće kupiti plastični pištolj ili pušku svom djetetu. Koliko god se to bezazleno činilo, one ne žele da njihova djeca imaju ikakvog posla s nečim što ima poveznicu s nečim toliko agresivnim.
S druge strane ima puno roditelja koji smatraju da je riječ o bezazlenoj zabavi, sve dotle dok se djeci da do znanja da su to igračke. Jedna moja prijateljica nema ništa protiv ovakvih igrački i kaže: "Mi smo njemu od početka objasnili o čemu se radi i s time nemamo nikakvih problema. Kao što je naučio rukovati pravilno škarama, držati se podalje od štednjaka i električnih utičnica, tako isto zna da je ta igračka zaista samo za igru."
Za sve roditelje koje brinu igračke-oružje i nasilnost djeteta, ovo je nekoliko savjeta:
- ako se odlučite za to – sasvim je u redu, i to je samo vaša odluka, da ne kupite svom djetetu igračku oružje. Djeca mogu bez problema bez njih, a uz cijeli spektar igračaka koje se mogu danas kupiti – igračke oružje stvarno im neće faliti.
- ako ste to zabranili svom djetetu, nemojte dozvoliti ni drugoj djeci da donose "oružje" u vašu kući. Pretvorite to u igru – zamolite djecu da ostave svoje oružje kod ulaznih vrata, kao što su to kauboji morali na Divljem Zapadu. Napomenite im da vi ne volite oružje jer ono može ozlijediti ljude.
- ako vaše dijete baš želi taj pištolj i vi ste se odlučili nabaviti mu ga, porazgovarajte s njime o tome. Objasnite mu da postoji i pravo oružje te da ono može zaista ozlijediti ljude, te da on mora biti pažljiv i s igračkama.
- ograničite gledanje televizije, i nemojte dozvoliti da gleda nasilne filmove i programe koji nisu namijenjeni njegovom uzrastu.
- koristite svaku priliku kako biste svijet svom djetetu interpretirali na nenasilan način. Ako vaše dijete vidi ili spomene nasilje iskoristite priliku i upitajte ga: "Kako bi se ti osjećao kada bi se to dogodilo tebi?" ili "Možeš li smisliti bolji način da se riješi taj sukob/svađa?
- osigurajte svom djetetu puno prilika za igru i bez "oružja". Igra može i mora biti konstruktivna i kreativna. Kupite kockice za slaganje, knjige, bojanke, kolaž papir, puzle, igre memorije...
- nemojte očajavati ako vaše dijete bezazlene igračke prenamjeni za ratne igrice i počne se pretvarati da je njegovo plastično vatrogasno vozilo zapravo tenk. To je sasvim normalno i ne znači da će dijete biti agresivno u kasnijoj dobi.
- igranje s pištoljima i puškama djeca često koriste kako bi spasili nekoga. Ovakve igrice dijete stavljaju u poziciju heroja, spasioca. Oni viču: "Ja ću te spasiti". Bilo da se zamišljaju u ulozi vatrogasca, viteza, Batmana ili vojnika – djeca obožavaju biti heroji.
- empatija se rađa na čudne načine. Ključna stvar kod učenja suosjećanju jest da se stvari vide iz druge perspektive. Primjerice kad dijete kaže: "Ja sam Darth Vader" (ili Dat Vejde, kako to kaže sinčić mojeg kolege), koji je prvo bio "zločest", ali se onda na kraju iskupio i bio "dobar" – time ono isprobava različite uloge, što je savršeno za razvijanje empatije.
- ovakva igra pomaže djeci da se suoče sa svojim strahovima. Vaše dijete se boji čudovišta, vještica, zombija, klaunova ili mraka? Nositi plastični mač ili pištolj nekoj djeci pomaže da se suoče s njihovim unutarnjim strahovima i da se osjećaju sigurnima.
Zaključak
Ono što je jedino važno je njihovo ponašanje u stvarnom životu. Zabavljaju li se oni? Jesu li pristojni i ljubazni prema drugoj djeci? Prestanu li i zabrinu se kada se netko ozlijedi? Stvarno ponašanje je ono što je važno, jednako kao i obiteljska uravnoteženost i razum, bez obzira na to kakve se igračke kupuju.
Svatko u familiji mora se osjećati sigurno i stabilno. A što se djece tiče najvažnije je da ih naučite ljubavi, opraštanju, samopouzdanju, samokontroli i poštivanju vlastitog i tuđih života.