Mama i tata ne mogu je se dovoljno nagledati, a svaki zajednički trenutak, posebno u prvim tjednima, dragocjeno je iskustvo. Ipak, tata se ponekad može osjećati isključenim jer osim što mnogo spava, bebica velik dio vremena provodi sisajući, ako se majka odlučila na dojenje.
Iako dojiti može samo žena, očevi itekako mogu sudjelovati u ovom, ponekad složenom procesu. Važno je da od početka trudnoće budu uključeni u donošnje odluke o načinu hranjenja, da se informiraju te budu podrška partnerici.
Neka dojenje postane zajednička aktivnost
Tatina je uloga u dojenju ključna jer osim što je primarni cilj zbližiti se s bebicom, tata uvelike može pomoći majci. Za početak, prije samog poroda, otac bi trebao zajedno s majkom odlučiti hoće li ona dojiti, i ako hoće do kada će dojiti.
Također, trebao bi biti upoznat s poteškoćama koje se javljaju pri dojenju te eventualnim rješenjima kako bi mogao savjetovati majku u stresnim trenucima.
Majka, posebice u prvim mjesecima, često doji pa je upravo hranjenje idealna prilika za zbližavanje novonastale obitelji. Otac neka preuzme ulogu asistenta pa neka majci prije svakog hranjenja ugrije prostoriju, pripremi mjesto za dojenje i promjeni djetetu pelenu prije nego ga preda na hranjenje.
Za vrijeme dojenja otac neka primi majku u naručje i rukama joj pomaže pridržavati bebicu. Nakon dojenja tata bebicu može lagano masirati i tapkati je po leđima dok se ne podrigne. Ukoliko je temperatura optimalna, najbolje je kontakt ostvarivati kožom o kožu kako bi bebica osjetila tatin miris, njegovu toplinu te kako bi se osjećala sigurnom.
Partner je majci najveća podrška u dojenju
Ako majka nije uz dijete ili je jako iscrpljena, otac može u potpunosti preuzeti ulogu hranitelja tako što će djetetu ponuditi majčino izdojeno mlijeko u bočici. Na taj način otac će odraditi i hranjenje i masiranje nakon jela, a majka će se moći odmoriti.
Čak i ako otac većinu dana provodi na poslu i nema vremena biti uz dijete pri svakom hranjenju, važno je da barem na jednome prisustvuje. Očeva je uloga prije svega da bude majčin najveći oslonac kako u odgoju tako i u dojenju. Iako je riječ o aktivnosti u kojoj majka ipak vodi glavnu ulogu, otac je taj koji bi trebao znati uskočiti u svakoj kriznoj situaciji i umornu majku utješiti, opustiti, razveseliti i s njom podijeliti kako vesele tako i teške trenutke dojenja.
Njegova prisutnost majku smiruje, a djetetu pruža priliku da se od najranijih dana zbliži s ocem čak i u situaciji u kojoj otac prirodno ne može potpuno sudjelovati, ali njegova blizina olakšava proces i djetetu i majci.