I tu ne mislimo na emotivne veze između majke i njezine djece, a za koje se nadamo da će trajati do kraja života, već doslovno. Svaka žena koja je ikada bila trudna, u sebi nosi određeni postotak stanica svoje bebe. Stanice bebe ili beba mogu kružiti majčinim krvotokom do kraja njezina života te učiniti čuda za njezino zdravlje, ljepotu i mladolikost.
Stanice bebe obično se zadržavaju u plućima, leđnoj moždini, koži, štitnjači, jetri, crijevima, grliću maternice, slezeni, žućnom mjehuru, limfnim čvorovima i krvnim žilama. I da, naravno, stanice vaše bebe "žive" i u vašem srcu i u vašem umu, odnosno mozgu. Do kraja života.
Što se događa sa stanicama tijekom trudnoće?
Tijekom trudnoće, stanice se "prokrijumčare" kroz posteljicu u oba smjera. Stanice fetusa ulaze u mamu, a mamine ulaze u fetusa. Samo četiri tjedna nakon začeća, u majčinu se krvotoku mogu otkriti stanice njezine bebe, dok se kod fetusa mamine stanice mogu otkriti u njegovu 13. tjednu razvoja.
U prvom tromjesečju, 1 od svakih 50.000 stanica u tijelu majke, zapravo je stanica njezina nerođena djeteta ili fetalna stanica. U drugom i trećem tromjesečju trudnoće, taj broj raste na 1 od svakih 1.000 stanica. Pred sam porod, čak 6% DNA u krvnoj plazmi trudnice dolazi od fetusa. Nakon poroda, većina stanica fetusa nestaje, ali neke ipak ostaju do kraja majčina života i stvaraju svojevrsne "kolonije" u majčinu organizmu.
Majčin organizam u najvećem broju slučajeva tolerira ovu invaziju fetalnih stanica, a zahvaljujući toj invaziji, eventualne kasnije transplantacije kože, organa i koštane srži između majke i djeteta su uspješnije od onih između oca i djeteta.
Živjeti s tuđim stanicama
Znatiželjne mame zasigurno žele znati što stanice bebe točno rade u njihovom organizmu i kako se ponašaju. Da li samo miruju? Da li na neki način pomažu? Ili su mali baby buntovnici koji planiraju pobunu?
Ako su fetalne stanice "dobroćudne", onda su doista jako, jako dobre za mamino sveopće zdravlje. Mogu zaštititi mamu od nekih oblika raka. Primjerice, žene koje nemaju rak dojki imaju 46% fetalnih stanica u tkivu dojki, dok je taj postotak kod oboljelih od raka dojke 14%. Zašto? Fetalne stanice su "stranci" u majčinu organizmu jer sadrže DNA bebina oca. Prema jednoj teoriji, upravo se zbog toga stimulira majčin imunološki sustav koji ujedno drži maligne stanice pod kontrolom. Što se više fetalnih stanica zadrži u majčinu organizmu, manje su aktivna i autoimuna stanja kao što su reumatoidni artritis ili multipla skleroza. Još tijekom trudnoće, majčin se imunološki sustav više koncentrira na kontroliranje "stranaca" (fetalnih stanica) u svom organizmu, pa rijeđe imunološki sustav napada sam sebe (kao što je to slučaj kod autoimunih bolesti).
Postoje i neki dokazi da fetalne stanice potiču otpornost majčina organizma na neke bolesti, a zahvaljujući prisutnosti gena imunološkog sustava oca.
Neke fetalne stanice imaju potencijal rasta u bilo što. Većina stanica koje uđu u majčin organizam su stanice imunološkog sustava, no neke su i matične stanice. Matične stanice imaju gotovo čarobna svojstva: mogu se preobraziti u druge tipove stanica (proces zvan diferencijacija), npr. u stanice mozga, jetre ili srca te postati dio tih organa.
Poznato je da fetalne matične stanice migriraju na mjesto ozljede. Na mjestima trijaže rana, pronađene su fetalne stanice čija je uloga poboljšati zacjeljivanje, smanjiti ožiljke i pomoći u obnovi strukture kože. Ovo je nevjerojatno otkriće - fetalne stanice pomažu u zacjeljivanju i pomlađivanju mama.
Nadalje, istraživanje provedeno na miševima je pokazalo da fetalne stanice mogu prijeći barijeru moždanog krvotoka i poticati nastanak novih neurona u majčinu mozgu. Ako se isto događa kod ljudi, a postoje dobri dokazi da se događa, onda to znači da se naše bebe integriraju u cirkulaciju našeg mozga. Možda je ovo objašnjenje za otkriće da trudnice i "nove" mame izgrađuju novu sivu tvar u moždanoj kori, hipotalamusu i drugim dijelovima mozga.
Ukratko, znanstvenici su izvan sebe zbog ovih novih otkrića i s uzbuđenjem se nadaju da će ubrzo moći upregnuti fetalne matične stanice za poticanje moždanih aktivnosti, liječenje raka i neurodegenerativnih bolesti, ali i zaustavljanje procesa starenja. Fetalne stanice mogu se izolirati iz krvi ili organa majki i potencijalno biti upotrebljene kao izvor stanica s regenerativnim svojstvima za majku i njezinu djecu. One imaju prednost nad drugim matičnim stanicama, jer ne zahtijevaju intervenciju na embrijima, ne zahtijevaju izdvajanje stanične kulture ni potencijalnu kontaminaciju. Mala je vjerojatnost da će biti odbačene od strane majke ili djeteta, jer iz perspektive imunološkog sustava, one su ionako dio druge osobe kojoj su namijenjene.
A što ako su fetalne stanice "zloćudne"?
Sve je u redu ako su fetalne stanice "dobroćudne". Ali ako su "zloćudne", mogu napraviti velike probleme. Takve su pronađene u tkivima zahvaćenim rakom. Čak i ako pretpostavimo da su se našle tamo kako bi pomogle, postoje neke sumnje da ponekad i nisu tako nevine. Naime, baš kao što se mogu ponašati kao zdrave stanice nekog organa, fetalne matične stanice mogu se ponašati i kao stanice raka ili tumora. No to nije jedini potencijalni problem. Fetalne stanice mogu poticati majčin imunološki sustav da bude još oprezniji, a ta se dinamika može pretvoriti u nešto poput nasilja. Može se dogoditi da majčin organizam i imunološki sustav napadne fetalne stanice, a u tom napadu mogu stradati njezine vlastite zdrave stanice. Isto tako, fetalne stanice bebina imunološkog sustava mogu napasti majčin organizam. Što je okidač za takva "razračunavanja" nije poznato, ali rezultat takvih bitaka je pojava autoimunih bolesti kod majke, a kao što su skleroderma ili lupus.
Majčine stanice koje cirkuliraju bebinim organizmom podjednako su nepredvidljive. Gotovo 1 na 100 stanica u fetusu je zapravo majčina stanica. Nakon rođenja ta brojka opada na 1 od 100.000, ali i to je dovoljno da se u bebinu organizmu pokrenu neželjeni procesi. Prva istraživanja su pokazala da se majčine stanice u organizmu bebe ponašaju kao treneri. One treniraju i oblikuju bebin imunološki sustav i smanjuju rizik od alergija. Mamine stanice također su iscjeliteljske - majčine matične stanice također se mogu preobraziti u, primjerice, stanice koje potiču lučenje inzulina koji pomaže u liječenju dojenačkog dijabetesa.
No, baš kao i fetalne stanice u majčinu organizmu, majčine stanice u bebi također mogu potaknuti razvoj autoimunih bolesti.
Mikrohimerizam
Kada se u našem tijelu nalaze stanice od više osoba, taj efekt zovemo mikrohimerizam (prema grčkom mitološkom biću Himeri - nemani sačinjene od mnoštva životinja).
Svaka beba koju smo ikad začeli, čak i one koje su bile spontano ili namjerno pobačene, ostavile su u nama svoj DNA. Sinovi ostavljaju u majkama svoj Y kromosom. fetalne stanice iz bilo koje trudnoće, koje putuju majčinim krvotokom, mogu biti prenesene na buduće dijete. Ako imamo starijeg brata ili sestru, njihove se stanice možda nalaze u našem organizmu. Djeca rođena u velikim obiteljima mogu nositi gene (stanice) sve starije braće. Nadalje, u našem se organizmu nalaze stanice naše majke, koje dalje prenosimo svojoj djeci. Kombinacija je mnogo.
Ipak, najvažnije od svega je da doista sa sobom do smrti nosimo dio naših mališana u najdoslovnijem i najosnovnijem smislu i obliku. Vrijedi i obratno. Ako poput cijele prirode komuniciramo na staničnoj razini, možda smo dobili i odgovor na pitanje zbog čega je veza između majke i djeteta najčvršća i neraskidiva.