Naime, neki roditelji gotovo se svakodnevno nađu u ratu sa svojim mališanima usred šoping centra, jer oni zahtijevaju iznova i iznova slatkiše i drugu nezdravu hranu niske nutritivne vrijednosti na kojima su crtani likovi. Drugim riječima, mediji imaju snažan utjecaj na ponašanje naše djece.
Kako bi bolje razumijeli taj utjecaj medija na ponašanje i zdravlje djece, liječnici i stručnjaci iz John Hopkins škole javnog zdravlja proučavali su tzv. "faktor zanovijetanja".
Faktor zanovijetanja je tendencija djece da nepopustljivo zahtijevaju da im se kupuju stvari koje su vidjeli na reklamama. Stručnjaci su željeli istražiti da li i kako majke malene djece doživljavaju i proživljavaju taj fenomen te koje strategije koriste kako bi se snosile s ovim problemom. Rezultati su objavljeni u novom broju stručnog časopisa Journal of Children and Media.
“Znanstvenici nastavljaju istraživati faktore koji utječu na epidemiju pretilosti kod djece te im je pažnja sve češće usmjerena prema reklamiranju i konzumiranju junk fooda", kazala je dr. Dina Borzekowski, autorica studije te dodala: “Očito je, djeca nisu primarni kupci u kućanstvu, pa kako onda prehrana namijenjena djeci koja je nutritivno siromašna ulazi u domove i prehranu male djece? Naša studija sugerira da ukupno korištenje medija ne utječe na faktor zanovijetanja, već su komercijalni dječji televizijski likovi ti koji značajno utječu na ponašanje djece koja na vrlo specifičan način zahtijevaju određene proizvode. Uz sve navedeno, majke su posebno naglašavale pakiranje, likove na pakiranjima i reklame kao glavni uzrok zanovijetanja djece u supermarketima prilikom kupovine hrane".
Stručnjaci su u istraživanje uključili majke mališana starosti od 3 do 5 godina koje odlučuju o kupovini hrane u kućanstvu te djeci pripremaju obroke. Majke su odgovarale na pitanja vezana za kućanstvo, odnosno okolinu u kakvoj djeca odrastaju. Odgovarale su na pitanja o djeci, o korištenju medija u kućanstvu, obiteljskim obrocima i obrascima kupovine hrane za kućanstvo te specifičnim zahtjevima koje djeca imaju.
Mame su posebno precizno trebale opisati oblike i načine zanovijetanja te strategije koje djeca koriste kako bi im se kupile određene namirnice koje žele, kao i metode pomoću kojih one reagiraju na upornost mališana.
Dr. Borzekowski i njezini kolege otkrili su kako djeca koriste tri glavna oblika zanovijetanja koje su nazvali: (1) maloljetničko zanovijetanje, (2) zanovijetanje koje je testiranje granica i (3) i manipulativno zanovijetanje.
Mame su navele da koriste neke od sljedećih metoda otpora zanovijetanju: popuštaju, viču na dijete, ignoriraju dijete, pokušavaju djetetu odvratiti pažnju, ostaju smirene i dosljedne, izbjegavaju odjeljke sa slatkišima kad su u šoping centru, pregovaraju s djetetom i dogavaraju pravila na licu mjesta, dozvoljavaju kupovinu alternativnih proizvoda, objašnjavaju djeci razloge zbog kojih je odgovor da ili ne i ograničavaju djeci izloženost reklamama.
"Naša studija pokazala je da se manipulativno i svako drugo zanovijetanje pojačava s godinama djeteta", kazala je Holly Henry, koja je također sudjelovala u istraživanju. "Majke su same ponudile rješenje. Njih 36% predlaže ograničavanje izloženosti djece reklamama, 35% predlaže da se s djecom razgovara i da im se objasni zbog čega se nešto hoće ili neće kupiti. Kao najmanje učinkovitu metodu većina mama je navela - popuštanje željama mališana".
Drugim riječima, majke smatraju da upravo reklame djecu pretvaraju u mala zanovijetala te imaju vrlo snažan utjecaj na njihovo ponašanje i prehrambene navike.
Dr. Borzekowski također se slaže da bi možda trebalo razmisliti o ograničavanju prikazivanja reklama na komercijalnim televizijama u terminima u kojima su djeca najčešće pred malim ekranima.