.
Mreža Eurydice obuhvaća 27 zemalja članica, 3 zemlje Europskog ekonomskog prostora Norvešku, Island i Lichtensteinte Tursku, koje sudjeluju u programu cjeloživotnog učenja.
"U nekim obrazovnimm sustavima do 25 učenika ponavlja godinu, dok se u drugima to rijetko događa. Ta mjera je vrlo skupa. Dok neki učenici koji ponavljaju godinu uspijevaju nadoknaditi zaostatak, velika većina ih ne uspijeva u tome. Stopa ponavljanja godine puno je viša kod djece koja dolaze iz manje privelegiranih društvenih skupina i dugoročno rezultati ponavljača često su gori od slabijih učenika, koji nisu morali ponavljati godinu", izjavila je Androulla Vassiliou, povjerenica Europske komisije za obrazovanje i kulturu.
Provedeno istraživanje trebalo bi pomoći u provedbi strategije EU-a kojoj je cilj da se do 2020. smanji broj djece koja prerano napuštaju školu sa sadašnjih 14,4 posto na ispod 10 posto.
U gotovo svim zemljama obuhvaćenim istraživanjem predviđena je zakonska mogućnost ponavljanje godine u osnovnom obrazovanju. U vrlo malom broju zemalja ne dopušta se ponavljanje godine. U Norveškoj je na snazi zakon koji predviđa automatski napredak djece tijekom obveznog školovanja. Na Islandu zakon izrijekom ne govori o automatskom prelasku u viši razred, ali propisuje da obvezno obrazovanje općenito traje 10 godina i da općenito sva djeca između 6 i 16 godina moraju ići u obveznu školu što znači da nema ponavljanja.
U Bugarskoj nije predviđeno ponavljanje školske godine od prvog do četvrtog razreda osnovne škole. U Lichtensteinu zakon predviđa automatski prelazak u viši razred tijekom osnovne škole, a sličan je sustav i u Velikoj Britaniji.
U svim drugim zemljama zakon predviđa mogućnost ponavljanja, s tim da je uvijek praćeno s određenim ograničenjima kako bi se što manje koristilo u praksi.
Ponegdje je to odredba o automatskom prelasku u viši razred u nižim razdredima osnovne škole ili o ograničenju broja ponavljanja.
Nedovoljni napredak u svladavanju propisanog gradiva glavni je uzrok ponavljanja godine u svim zemljama, iako se u nekim zemljama u obzir uzimaju i drugi kriteriji poput vladanja ili dugotrajnog izbivanja s nastave.
Najveći broj učenika do 15 godina starosti koji su barem jednom ponavljali godinu zabilježen je u Nizozemskoj i Portugalu (22,4 posto), Luksemburgu (22,2 posto) i u Belgiji u školama na francuskom jeziku (22 posto).
U većini zemalja zakonska dob za početak osnovne škole fiksirana je na šest godina. Na Malti, u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji (Engleska i Wales) u školu se polazi s 5 godina, a u Sjevernoj Irskoj već s četiri godine. Sa sedam godina kreće se u školu u tri baltičke zemlje, zatim u Bugarskoj i Poljskoj te Danskoj, Finskoj i Švedskoj. U Poljskoj će od 2012. osnovna škola počinjati u dobi od šest godina.
(Izvor: Zaklada za razvoj civilnog društva)