Tinejdžerima nije lako, a to znaju svi odrasli ljudi jer je ta faza daleko iza njih i mnogi se nikada ne bi vratili u to doba. Iako se radi o ranoj mladosti za mnoge je to vrijeme vrlo zbunjujuće i posebno teško. Za dijete to znači odvajanje od roditelja, otkrivanje sebe, ali i pokušaj da se uklopi u društvo oko sebe. Zbog toga djeci nije uvijek lagano proći tu fazu, ali se i roditelji često pitaju kako djetetu sve olakšati, ali ga i obraniti od potencijalnih opasnih situacija koje se mogu pojaviti u tom razdoblju. Zato je uvijek dobro čuti kako lakše svi zajedno mogu proći kroz tu fazu. Iva Brčić, praktičar terapijskih vještina i The Happiest Baby edukatorica, objasnila nam je što se događa u toj izazovnoj fazi u dječjim životima i kako roditelji mogu reagirati.
Kod djece još uvijek nisu razvijeni svi centri u mozgu
"Kada se govori o adolescentima i kako reagirati na njihova ponašanja onda su savjeti slični kao i kada razgovaramo o maloj djeci. Najvažniji su razgovor i posebno vrijeme. Odnosno vrijeme bez malih ekrana, kada vi s njima radite nešto poput pripreme obroka, odlaska u dućan, pospremanja ili čišćenje. Bez obzira o čemu se radi, to je vrijeme kada ste fokusirani na dijete i kada imate vremena za razgovor. To ne mora trajati satima, to može trajati pet minuta, ali da se radi o konstruktivnom razgovoru", objasnila nam je na početku Iva Brčić te dodaje.
"Treba naglasiti da adolescenti dolaze u jednu fazu života koja je za njih jako izazovna, isto kao i kod male djece neki centri u mozgu nisu dovoljno razvijeni. Centri vezani za samokontrolu, procjenu rizika i to im može stvarati probleme i možemo ih zbog toga smatrati neodgovornima, možda destruktivnima, a zapravo nisu ni svjesni nekih opasnosti ni rizika, situacija i problema u kojima se mogu naći", dodala je dalje.
"Uviijek je djeci važno dati im do znanja da smo tu za njih i da se na nas mogu osloniti bez obzira jesu li napravili nešto dobro ili loše. Znači da znaju da uvijek imaju potporu roditelja jer nekada oni šute, ne žele reći ili se boje. Drže stvari za sebe, pokušavaju riješiti na svoj način i to se sve zna iskomplicirati, tako da im je važno dati do znanja da njihov dom i obitelj je njihova sigurna zona. S jedne strane imaju podršku i mogu reći sve probleme, a opet i mjesto gdje mogu otpustiti svoje kočnice jer im to treba. I oni se moraju cijelo vrijeme kontrolirati, ponašati se po određenim pravilima, a to im je jako teško jer oni potrebu biti buntovni i vidjeti na koji način sustav reagira kada oni nešto naprave", kaže Brčić.
Tinejdžeri također dobivaju jedan novi pogled na svijet, postaju svjesni društva i pravila te kako svijet funkcionira. Onda oni počinju učiti što se događa kada nešto naprave, kako prilagoditi svoja ponašanja, svoje reakcije, postaju svjesni nepravdi i svog izgleda. "Jako je bitno s njima razgovarati i o vanjskim utjecajima i razgovarati i razgovarati, ali opet im ne prigovarati. Davati konstruktivnu kritiku, naravno da svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete pa zna što treba učiniti kada ode u sobu i zalupi vrata. Treba li odmah reagirati i doći k njemu ili ga pustiti da pet minuta bude samo jer mu treba da procesuira svoje emocije i reakcije? No jako je bitno da djeca znaju da smo tu za njih i da imaju potporu što god da su napravili", rekla je na kraju.
