Polazak u vrtić je velika promjena za djecu. Nakon što su godinu dana ili više bili isključivo s roditeljima, odjednom će svoje dane provoditi s mnoštvom njima nepoznate djece i odgojiteljima koje tek trebaju upoznati. Baš zbog te velike promjene, djecu bi bilo dobro pripremiti na novosti koji ih očekuju.
Djeca ne vole promjene u rutini. One ih plaše i čine nesigurnim, a to vrlo često izražavaju kroz ispade bijesa i nasilna ponašanja. Ali to se može vrlo lako izbjeći kroz razgovor koristeći dječji jezik i poticanjem osamostaljivanja. Evo primjera kako će i dijete od svega godinu dana shvatiti da je vrtić veselo mjesto gdje će se zabavljati i igrati. Koristeći veselo gestikuliranje rukama, osmijeh i veseli ton glasa, roditelj može reći nešto poput: "Goran ići u vrtić. Goran se igrati s igračkama. Puno igračaka." Ovakvim govorom dijete će shvatiti da će mu biti zabavno i uzbudljivo, s puno igre i zabave i da se nema čega bojati. A to je ono što je važno da shvati iz roditeljevog govora. Većoj djeci (2, 3, 4… godina) se može reći: "Vrtić je posebno, zabavno mjesto za igru - samo za djecu". Takva rečenica će pobuditi znatiželju i želju za istraživanjem.
Osim toga, prošećite koji put oko vrtića i pokažite slike vrtića (bilo koje slike s interneta) kako bi mu prostor postao poznat. Bilo bi dobro djeci objasniti da će tamo biti puno djece. Da će ih čuvati odgojiteljice, a ne roditelji, ali i da će vrijediti neka nova pravila, poput dijeljenja igračaka s drugom djecom ili da će morati samostalno jesti. Zbog toga, pružite djetetu priliku da kod kuće radi sve što može, naravno u skladu s njegovom dobi. Jer inače će biti poprilično frustrirano ako će mu više hrane završiti po stolu nego u ustima i ako baš nikako neće moći navući papuče. Naravno da će mu odgojiteljice pomoći, ali ne možemo očekivati da će to biti istog trena kada mu zatreba pomoć. One ipak imaju dvadesetak djece kojima isto tako treba njihova pomoć.
Ovo je sve iznimno važno u ovo vrijeme neizvjesnosti i brojnih mjera. Jer ako onemoguće ulazak roditelja u vrtić, a o tome se priča kao jednoj od mjera, tada je priprema djeteta itekako važna jer, pretpostavljam neće biti razdoblja prilagodbe i ono će morati samo navigirati kroz novu situaciju i okolinu.
Iva Brčić, mag.soc/phil., je praktičar terapijskih vještina i tehnika Instituta D.O.M. i europske krovne udruge za dječju i adolescentnu psihoterapiju, edukatorica. Mama je devetogodišnjaka na kojem je isprobala sve tehnike dr. Karpa i kada je vidjela kako odlično funkcioniraju, odlučila je pomoći i drugim roditeljima. Kroz svoj rad pomaže roditeljima u baby handlingu i odgoju. Već godinama provodi edukaciju roditelja o odgoju i o nenasilnoj komunikaciji s djecom, te s djecom provodi radionice Reci NE bullyingu koje im pomažu u socijalizaciji i razvoju emocionalne inteligencije. Surađuje s Učiteljskom akademijom, Dramskom Akademijom i Fakultetom političkih znanosti, te vrtićima i školama na kojima održava predavanja na temu odgoja, prevencije obiteljskog i međuvršnjačkog nasilja, utjecaja medija.