Biti roditelj je najljepša stvar na svijetu, ali svaki roditelj zna da svaka dječja faza od njega traži posebnu mudrost i vještinu. Na početku je najvažnije da roditelji i dijete pronađu ritam u hranjenju i spavanju, a kasnije krene trčanje za djetetom koje je prohodalo. No roditeljima postane i jako "zabavno" kada dijete otkrije riječ "ne". Među različitim fazama u odrastanju svakog djeteta su i ispadi bijesa - djeca vrlo burno reagiraju, pokazuju snagu svoje volje i da nisu zadovoljna. Kako bi roditelji lakše prošli kroz ovu fazu zamolili smo edukatoricu Ivu Brčić da objasni kako roditelji mogu u ovakvim situacijama komunicirati s djecom. Iva Brčić, praktičar terapijskih vještina i The Happiest Baby edukatorica, već godinama radi s roditeljima i kroz različite radionice pomaže im da se osjećaju bolje, a pomoću praktičnih savjeta da olakšaju svoju svakodnevicu.
"Ispadi bijesa su vrlo česti kod male djece, uzrok su prije svega nezadovoljene neke njihove potrebe. Može se raditi o potrebi za zagrljajem, igračkom, možda su gladni, treba im odmor. Problem je komunikacija, mala djeca ne shvaćaju da su roditelji shvatili što oni žele jer govor tijela roditelja nije u skladu s onim što govori. Djeca i roditelji se ne razumiju jer dijete priča svoj dječji jezik, a roditelj svoj. Kao da razgovaraju Nijemac i Francuz. Odrasli trebaju zapravo svoju komunikaciju prilagoditi djeci da bi njihova poruka došla do njih", objasnila nam je na početku razgovora te dodala.
"Vrlo često nam mala djeca pokušavaju reći da im nešto treba i mi ne reagiramo odnosno djeca smatraju da mi ne reagiramo. Onda su sve glasniji i glasniji te na kraju imaju ispad bijesa jer pokušavaju privući našu pažnju te nam poručuju 'hej, meni nešto treba, daj poduzmi nešto", kaže Brčić.
Kako komunicirati s djetetom dok ima ispad bijesa?
Komunikacija je jedna od najvažnjih stvari u svakom odnosu, a posebno je u odnosu s djecom. Ne smijemo zaboraviti da djeca još uče i da se razvijaju te da često ne razumiju što se događa u svijetu odraslih.
"Vrlo je važno koristiti kratke rečenice. Na primjer,'Marko je gladan', 'Marko je umoran, 'Petra želi ići van' odnosno one koje djeca mogu razumjeti. Povezati se emotivno s njima i naznačiti njihovu potrebu. Kada razgovaramo s djecom obavezno im se trebamo obratiti imenom, vrlo često oni ne znaju da mi s njima uopće komuniciramo. Znači doći u neku njihovu razinu - oči u oči. Tako stvaramo kontakt i dijete stavlja fokus na nas. Odvraćanje pažnje jer kada djeca nešto jako žele onda su fokusirana na negativnu emociju tu ljutnju. Važno je usmjeriti pažnju na nešto drugo i lijepo", objašnjava Brčić.
Kada ispadi bijesa postaju problem?
"Teško je reći kada ispadi bijesa postaju problem jer sve ovisi od djeteta do djeteta, od roditelja do roditelja. Zapravo svaki roditelj najbolje zna što se događa s njegovim djetetom. Teško mi je dati bilo kakav savjet, ali ako roditelj vidi da se opetovano događaju ispadi bijesa i da komunikacija ne funkcionira, trebaju tražiti nove načine komunikacije. Važno je doprijeti do djeteta da se to više ne ponavlja", kaže dalje.
"Jako je važno reći da mi odrasli često nesvjesno potičemo takvo ponašanje. Kada je dijete dobro onda ne obraćamo pažnju niti ga nešto posebno hvalimo. Međutim kada dijete napravi nešto loše mi automatski prestajemo sa svojim aktivistima, vičemo na dijete, razgovaramo s njim, razgovaramo s mamom, tatom, djedom, bakom i tetama u vrtiću. Zapravo dijete dobiva poruku - kad sam dobar nikom ništa, a kad napravim nešto loše svi o meni pričaju. To je super, ja ću to ponovno, to se tako radi", rekla je na kraju.
