U oba slučaja djeca se vjerojatno zajedno jako dobro zabavljaju, jedno se drugom sviđaju, no starija djeca mogu se osvrnuti i razmišljati o prijateljstvu na mnogo kompleksniji način nego maleni. I baš kao što djeca obično puzaju prije no što hodaju, taj razvojni redosljed slijede i kad su prijateljstva u pitanju.
U različitoj dobi djeca vrlo različito razmišljaju o prijateljstvu. Kako razvojno sazrijevaju, bolje razumijevaju stajališta druge osobe, što daje određenu težinu i značenje njihovim odnosima s vršnjacima.
Temeljen na sistematičnim anketama i intervjuima među djecom različitih dobi, psiholog Robert Selman dao je korisni okvir u 5 razina koji nam pomaže shvatiti razvojne trendove u dječjem poimanju prijateljstva. Svaka od ovih razina opisana je niže u tekstu, što vam može pomoći da shvatite u kojem se razvojnom okviru trenutno nalazi vaše dijete i zašto se prema prijateljima odnosi na način na koji se odnosi.
Razina 0 - "Želim da bude onako kako ja kažem"
Prijatelj = trenutni frendić za igru
Okvirno se odnosi na djecu dobi od 3 do 6 godina
U ovoj dobi djeca prijatelje vide kao trenutne kompanjone za igru, a njihovo prijateljstvo ima jedan cilj: zajedničku zabavu. Prijatelj je vršnjak koji se našao u djetetovu najbližem krugu i koji radi i voli raditi iste stvari.
Dijete u dobi od 3 do 6 godina ima vrlo ograničenu sposobnost vidjeti perspektivu, odnosno stajalište druge osobe. Ono pretpostavlja da njegov prijatelj vidi stvari i razmišlja na isti način, pa se prilično uzruja kada otkrije da njegov frendić za igru ima drugačije mišljenje o nečemu.
Djeca u fazi "Želim da bude onako kako ja kažem" obožavaju ideju da imaju prijatelje i definitivno preferiraju određene vršnjake iz svoje okoline, ali nisu baš pouzdani prijatelji. Na primjer, 3-godišnjaci mogu reći "Danas nisi moj prijatelj", ako žele raditi nešto drugo od onog što obično rade s određenim malim prijateljem.
Unatoč dan-za-danom ili trenutak-za-trenutkom varijacijama u smislu koliko su prijateljski raspoloženi, predškolci već pokazuju neki kontinuitet u svojim prijateljstvima. Jedna je studija otkrila da je dvije trećine predškolaca koji su jedni druge nazivali prijateljima, ostalo u prijateljstvu i sljedećih šest mjeseci.
Razina 1 - "Što ja imam od toga?"
Prijatelj = jednostrana podrška
Okvirno se odnosi na djecu dobi od 5 do 9 godina
Na ovoj razini, djeca razumiju da prijateljstvo ide iznad njihove trenutne aktivnosti, ali i dalje misle u vrlo pragmatičnim okvirima. Djeca u toj razvojnoj dobi definiraju prijatelje kao djecu koja za njih čine lijepe stvari, primjerice, podijele čokoladu, sačuvaju im stolicu ili im daju sitne poklončiće. Istovremeno, djeca teško poimaju svoju stranu, odnosno ne razmišljaju čime oni sami pridonose prijateljstvu.
Zanimljivo je da je djeci u ovoj fazi jako stalo do prijateljstva. Čak će ponekad trpiti i prijatelja koji baš i nije tako dobar prema njima, a samo kako bi imali prijatelja. Isto tako, ponekad mogu iskoristiti prijateljstvo kao materijal za sitnu ucjenu govoreći stvari poput "Bit ću ti prijatelj ako napraviš ovo ili ono" ili "Neću ti više biti prijatelj ako napraviš ovo ili ono".
Razina 2 - "Po pravilima"
Prijatelj = dvosmjerni odnos
Okvirno se odnosi na djecu dobi od 7 do 12 godina
Djeca u dobi između 6 i 12 godina već mogu uzeti u obzir stajalište druge osobe, odnosno prijatelja, a u odnosu na vlastito, ali ne istovremeno. To znači da ona razumiju koncept razmjene mišljenja, ali ne mogu se objektivno odmaknuti od odnosa s vršnjakom i procijeniti obrasce po kojima se njihova interakcija događa.
U ovoj su razvojnoj fezi djeca iznimno osjetljiva na pravednost i uzajamnost, ali razmišljaju o tome na vrlo krut način, na način "nešto za nešto". Ako naprave nešto lijepo za prijatelja, očekuju da taj prijatelj napravi nešto lijepo za njih kad se pruži sljedeća prilika. Ako se to ne dogodi, osjećaju nepravdu i sklonost da odustanu od tog prijatelja.
Djeca u fazi "Po pravilima" imaju tendenciju biti vrlo kritična prema sebi i drugima. Vrlo se strogo procjenjuju, a misle da to čine i drugi. Zato govore stvari poput "Nikome se neću sviđati zbog ove glupe frizure" ili "Svi će misliti da je ovaj pulover seljački". Isto tako, u ovoj su dobi djeca prilično ljubomorna i jako su zabrinuta hoće li se uklopiti pa obično nastoje biti poput svih ostalih te iskazivati što manje individualnosti.
Tipično za ovu dob je i izmišljanje raznih "tajnih klubova" koji uključuju neka pravila i puno rasprava o tome tko jest ili nije član, tko može ili ne može biti dio grupe, no takvi "klubovi" obično su kratkog vijeka trajanja.
Razina 3 - "Briga za drugog i dijeljenje"
Prijatelj = intimnost i ravnopravno prijateljstvo
Okvirno se odnosi na djecu dobi od 8 do 15 godina
U ovoj dobi prijatelji si međusobno pomažu riješiti probleme, povjeravaju se, razmjenjuju razmišljanja i osjećaje koje ne dijele s nikim drugim. Znaju kako sklopiti kompromis i rade lijepe i dobre stvari jedno za drugo, ali bez brojenja i očekivanja, jer im je iskreno stalo do prijateljeve sreće.
Za neku djecu, to je također stadij "Usko povezani i uvijek zajedno", a kod djevojčica se javlja mnogo češće nego kod dječaka. Djevojčice su najbolje frendice i očekuju jedna od druge da će baš sve raditi zajedno. Osjećaju se duboko izdano ukoliko prijateljica odabere nekog drugog i napusti to zajedništvo.
Razina 4 - "Prijatelji u dobru i zlu"
Prijatelj = zreli odnos
Okvirno se odnosi na djecu dobi 12+
U ovoj dobi djeca pridaju veliku važnost emotivnoj bliskosti s prijateljima. Mogu prihvatiti, pa čak i cijeniti međusobne razlike. Isto tako, nisu toliko posesivna, pa rijeđe osjećaju prijetnju od drugih vršnjaka s kojima je njihov prijatelj u nekakvom odnosu. Radi se o zrelom prijateljstvu koje u prvi plan stavlja povjerenje i podršku te nastojanje da osobe ostanu dugoročno bliske, bez obzira na kratkoročno razdvajanje.
* * *
Robert Selman kaže da kasnije razine zamijenjuju ranije načine razmišljanja, no vjerojatno bi bilo točnije zaključiti da se zrelije razine protežu preko ranijih stadija, dodajući tako nove i dublje načine razumijevanja. Kao odrasle osobe, mi vrednujemo duboko intimne i dugotrajne veze, ali se isto tako volimo i zabavljati s širokim krugom prijatelja te cijenimo kada prijatelji naprave nešto lijepo za nas. Isto tako, odrasli također imaju različite vrste odnosa s prijateljima, uključujući one bliske i površne.
Neki su stručnjaci kritizirali ovaj Selmanov okvir, jer se bazira na intervjuima, pa je on ograničen na ono što nam djeca znaju reći o svojim prijateljstvima. Ako promatramo što djeca zapravo rade u svojoj društvenoj interakciji, jasno je da prijateljstva ne nastaju iz ničega u dobi od tri godine. Drugim riječima, prva prijateljstva se formiraju i prije no što djeca to znaju verbalno opisati.
Kako bebe reagiraju na prijatelje?
Djeca stara svega 6 mjeseci iskazuju uzbuđenje kada vide bebu vršnjaka. Smiju se i "pričaju" kako bi zadobile pažnju druge bebe, a ponekad se nastoje puzanjem i fizički približiti vršnjaku, no s ciljem da istražuju malenog prijatelja poput igračke ili neke druge pojave iz svoje okoline.
Bebe starosti 12 do 18 mjeseci već pokazuju sklonost određenim vršnjacima. Mogu se igrati jednostavne igre kao što je oponašanje ili skrivanje i pokazivanje lica, što pokazuje da imaju neku rudimentarnu sposobnost razumijeti ponašanje i razmišljanje druge osobe.
Djeca u dobi od 2 i 3 godine mogu ponekad biti vrlo pažljiva jedna prema drugoj. Primjerice, ako vide da im maleni prijatelj plače, pokušat će ga utješiti dodirom ili povlačenjem dekice preko njega. To je dokaz da malena djeca ne razmišljaju uvijek samo o svojim potrebama.
Unatoč kritikama, Selmanov okvir zorno prikazuje vrlo važnu poantu: djeca nisu samo mali ljudi. Način na koji razmišljaju o vezama je kvalitativno drugačiji u različitoj dobi, a on postaje s razvojem sve kompleksniji.
Selmanov okvir također ilustrira da se neka djeca čije je društveno ponašanje etiketirano kao "loše", zapravo ponašaju upravo onako kako mogu u svojoj razvojnoj dobi. To ne znači da jednostavno trebamo prihvatiti ponašanje djece koje je drsko, neljubazno, već da neki društveni problem možemo gledati kroz razvojni kontekst. Vrlo često se pogrešni koraci u odnosima s vršnjacima kod djece događaju zbog njihove nezrelosti i ograničenog shvaćanja tuđih stajališta, nego to ima veze s karakternim osobinama djeteta.