Nakon dugog dana, bez obzira da li radite izvan kuće ili u kući, posljednje što želite je konstatna borba sa spremanjem djece u krevet u pristojno vrijeme, bez obzira koliko su stari. Većina roditelja priznaje da imaju problem sa stavljanjem djece u krevet bez rečenica “Žedan sam”, “Moram na zahod”, “Zaboravio sam ti nešto reći” ili već nešto slično što djeci padne na pamet kad im kažete “Djeco, vrijeme je za krevet”.

Najbolja teorija sa dječjim odlascima u krevet je da oni započnu kad vi želite nastaviti. To znači da započnete u čim mlađoj dobi sa rutinom odlaska u krevet. Kontroliran plač je dokazana teorija da spremanje djece u krevet postane rutina. Neki roditelji se boje da će kontroliran plač prouzročiti da njihova djeca misle da roditelje nije briga za njih, ali dugoročno će vam biti zahvalni.

Stavite dijete u krevet, ako plače pričekajte trenutak, a onda ih provjerite, ako je sve u redu, osim činjenice da ne žele spavati, polegnite dijete natrag u krevetić bez pričanja ili bilo kakve interakcije sa njim, pokrijte ga dekom i izađite. Djeca obožavaju reakcije svojih roditelja, a kad ne izazovu vašu reakcijum zaviču malo glasnije, zavrište ili rade druge stvari koje inače ne rade, ali to je sve u redu, ne dozvolite da se zbog djece osjećate kao da ih kažnjavate, jer to nije istina. Djeca moraju spavati kako bi rasli i razvijali se. Možda ćete često morati ponavljati ovu rutinu u mlađoj dobi, ali ustrajte i profunkcionirati će. Za stariju djecu, koja izlaze iz sobe, primite ih za ruku i odvedite ih natrag u krevet bez komentara, pokrijte ih dekom i izađite iz sobe. Ovo ćete morati mnogo puta ponoviti slijedećih dana, ali ako se ne predate, postići ćete uspjeh. Istu stvar upotrijebiti i za djecu koja ustaju usred noći i penju vam se u krevet. Uzmite ih za ruku, odvedite ih u sobu, pokrijte ih dekom i izađite bez riječi. Jedan savjet – počnite za vikend jer ćete se možda morati ustati nekoliko puta kroz noć i par noći će biti nemirno, ali isplatiti će se i vama i cijeloj obitelji.